Piše: mr Stevan Gajević
Godina 2025. ostaće upamćena kao prelomna tačka na tržištu plemenitih metala, naročito srebra. Metal koji je vjekovima imao dvostruku ulogu – monetarnu i industrijsku – ponovo je dospio u središte globalne finansijske pažnje. Njegova cijena je lani porasla za više od 150 odsto, dok su početkom 2026. zabilježeni novi istorijski maksimumi. Ovakvo kretanje nije rezultat kratkoročne spekulacije, već dubokih strukturnih promjena u svjetskoj ekonomiji, geopolitici i monetarnim odnosima.
U središtu ove transformacije nalazi se slabljenje povjerenja u američki dolar kao globalnu rezervnu valutu. Decenije monetarne ekspanzije, rastući javni dug Sjedinjenih Američkih Država i sve izraženiji fiskalni disbalansi doveli su do postepenog "bijega vrijednosti" iz dolara u realne aktive. Politika kvantitativnog popuštanja, niskih kamatnih stopa i monetarnog finansiranja budžetskog deficita erodirala je dugoročnu stabilnost dolara, što je kod investitora stvorilo potrebu za traženjem sigurnijih i opipljivijih oblika očuvanja kapitala. Dok je zlato tradicionalno prva stanica kapitala u vremenima neizvjesnosti, u posljednje dvije godine sve snažnije se pozicionira upravo srebro, nudeći investitorima kombinaciju zaštite vrijednosti i potencijala snažnog rasta.
U tom kontekstu, sve češće se u stručnoj javnosti otvara pitanje namjernog tolerisanja slabljenja dolara kao instrumenta za lakše servisiranje rekordno visokog javnog duga SAD. Slabiji dolar realno umanjuje teret postojećih obaveza, podstiče izvoz i olakšava fiskalnu prilagodbu, što ovu politiku čini privlačnom u uslovima rastućih budžetskih deficita. Indikativno je da je i Donald Tramp, komentarišući pad vrijednosti dolara tokom svog mandata, izjavio da "radimo dobar posao", aludirajući na povoljne efekte slabijeg kursa po američku ekonomiju i trgovinski bilans. Takve poruke dodatno učvršćuju percepciju da se kurs dolara sve manje posmatra kao simbol monetarne stabilnosti, a sve više kao instrument ekonomske i geopolitičke strategije, što dugoročno podstiče bijeg kapitala u realne aktive poput zlata i srebra.
Ovaj proces dodatno je ubrzan zaoštravanjem američko-kineskih odnosa. Trgovinski rat, tehnološke sankcije, ograničenja izvoza naprednih čipova i strateških sirovina, kao i rastuća geopolitička polarizacija, stvorili su globalno okruženje povišene neizvjesnosti. Kina je, kao odgovor na pritiske Zapada, počela da koristi instrumente industrijske i izvozne politike, među kojima se posebno izdvaja restrikcija izvoza određenih metala i strateških komponenti. Iako srebro formalno nije bilo predmet potpune zabrane izvoza, kineska politika snažne domaće industrijske akumulacije, kontrole resursa i izgradnje tehnološke autonomije dodatno je zategla globalne lance snabdijevanja. Time je pojačan pritisak na zapadne industrije, koje su sve zavisnije od stabilnog dotoka ovog metala.
Paralelno s tim, svijet se nalazi usred energetske i tehnološke tranzicije. Proizvodnja solarnih panela, električnih vozila, baterijskih sistema, mikroprocesora i komunikacione infrastrukture nezamisliva je bez srebra. Kao najbolji provodnik elektriciteta i toplote, srebro je postalo nezamjenjiva komponenta digitalne civilizacije. Upravo zbog toga industrijska potražnja za srebrom danas čini više od polovine ukupne globalne tražnje, što predstavlja radikalnu promjenu u odnosu na istorijske obrasce, u kojima je dominirala investiciona i monetarna potrošnja.
Sa druge strane, ponuda srebra pokazuje izuzetnu krutost. Većina svjetske proizvodnje srebra dolazi kao sporedni proizvod eksploatacije bakra, cinka i olova, što znači da se proizvodnja ne može brzo povećati čak ni u uslovima snažnog rasta cijena. Otvaranje novih rudnika zahtijeva deceniju ili više pripreme, ogromna kapitalna ulaganja i kompleksne regulatorne procedure, uz značajne ekološke i socijalne izazove. Rezultat je hronični strukturni deficit na tržištu srebra, koji se u posljednjih pet godina mjeri stotinama miliona unci, stvarajući trajni pritisak na rast cijene.
Upravo taj disbalans između rastuće potražnje i rigidne ponude predstavlja temelj novog cjenovnog ciklusa. Tokom 2025. tržište srebra više puta je ulazilo u stanje tzv. backwardation – situaciju u kojoj je cijena trenutne isporuke viša od cijene budućih ugovora – što je jasan signal fizičkog nedostatka metala. Investitori su to prepoznali kao znak duboke tržišne neravnoteže, što je dodatno ubrzalo priliv kapitala u fizičko srebro, ETF fondove i terminske ugovore, stvarajući snažan spiralni efekat rasta cijena.
Posebnu ulogu u ovom procesu ima odnos između zlata i srebra, poznat kao Gold–Silver Ratio. Tokom istorije ovaj odnos se kretao oko 1:15, dok je početkom 2020-ih premašivao čak 1:90. U 2025. i početkom 2026. došlo je do snažne kompresije ovog odnosa, koji se približio nivou 1:50, što znači da je srebro znatno brže raslo od zlata. Ova konvergencija potvrđuje tezu o dugoročnoj relativnoj potcijenjenosti srebra i njegovom izuzetnom investicionom potencijalu, posebno u poređenju sa drugim klasama aktive.
Ovaj trend dodatno pojačava geopolitička dimenzija. Eskalacija sukoba na Bliskom istoku, rat u Ukrajini, tenzije oko Tajvana i fragmentacija globalnih trgovinskih tokova stvaraju ambijent u kojem kapital traži sigurna, ali i perspektivna utočišta. Dok zlato simbolizuje stabilnost i očuvanje vrijednosti, srebro nudi i razvojnu komponentu, jer njegova cijena raste paralelno sa tehnološkim napretkom i energetskom transformacijom, čime postaje most između finansijskog i realnog sektora.
Zabrinutost zbog dugoročne stabilnosti dolara dodatno hrani interesovanje za srebro. Sve veći broj zemalja nastoji da smanji zavisnost od američke valute, diverzifikujući devizne rezerve i jačajući trgovinu u nacionalnim valutama. U tom procesu, plemeniti metali ponovo dobijaju ulogu monetarnog oslonca. Srebro, zahvaljujući svojoj nižoj jediničnoj cijeni u odnosu na zlato, postaje dostupno širokom krugu investitora, od institucionalnih fondova do malih štediša, što mu daje snažnu demokratsku dimenziju i širi bazu potražnje.
U takvom kontekstu, rast cijene srebra tokom 2025–2026. nije anomalija, već logična posljedica dubokih strukturnih promjena. Srebro više nije samo "jeftinije zlato", već ključni resurs tehnološke ekonomije i finansijski indikator globalnih poremećaja. Njegov uspon simbolizuje prelazak iz ere monetarne stabilnosti u epohu sistemske neizvjesnosti, u kojoj realne vrijednosti ponovo dobijaju centralno mjesto.
Ako je kraj 20. i početak 21. vijeka bio obilježen zlatom, treća decenija 21. vijeka bi mogla ostati upamćena po usponu srebra. U svijetu ubrzanih promjena, energetske tranzicije, tehnološke revolucije i geopolitičkog pregrupisavanja, neprolazni sjaj srebra ponovo dolazi do punog izražaja, potvrđujući da u vremenima krupnih lomova upravo plemeniti metali postaju najsigurniji svjedoci istorije.
(Autor je ekonomista)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
