Piše: Zoran P. Bošković
Mlade generacije čitaju nešto drugo, drugu "lektiru". Autori koji su bili "obavezni"već su zaboravljeni. Oni koji su svojim djelima uticali na moralna ponašanja i ostavili upečatljiv trag na identitet Crne Gore su "prevaziđeni". To je rezultat novog vremena i savremenog života u kojem su trendovi postali putokazi. To je novi vrednosni poredak, novi vrednosni sistem.
Petar I Petrović Njegoš se čitao, Petar II Petrović Njegoš se čitao i učio napamet, Marko Miljanov se čitao i prepričavao. Njihove riječi, njihove izreke, poslovice, njihovi stihovi su se poštovali primjenjujući se u raznim životnim prilikama. Bilo je to vrijeme kada su se u Crnoj Gori pjevale pjesme o čojstvu i junaštvu, koje je služilo za nove podstreke i pregalaštvo. Na sve strane se orila pjesma "Crna Gora jes malena, al je časna i poštena". Upitajmo se kad smo poslednji put čuli te divne riječi. Danas se pjevaju neke druge pjesme. Popularnije su one o plavom nebu iznad Crne Gore.
Da se podsjetimo starih lekcija. Univerzalne vrijednosti poput slobode, časti, čojstva, hrabrosti, solidarnosti, odgovornosti, ljubavi, zajedništva... bile su i najčešće pominjane riječi u svim lekcijama.
Nekada se u Crnoj Gori ljudi nisu mjerili po izgledu ili imanju, već po onome šta su bili spremni da podnesu, od čega nisu odustajali i šta nisu dozvoljavali sebi, da ne bi okaljali obraz. Danas je drugačije. Sve češće ne govorimo ono u šta vjerujemo, već ono što "zvuči pametno". Često ni poniženje ne boli, već se dočekuje slijeganjem ramena i rečenicom "To je tako danas". Umjesto čojstva – "briga o sebi". E i to je u skladu sa novim sistemom vrijednosti, novim vrednosnim poretkom.
Ružne navike sve više potiskuju prave vrijednosti. Sujeta, ljubomora, nepovjerljivost, egoizam, otuđenost, letargija, bezvoljnost, bezličnost su dominantne crte ličnosti. Riječi obraz, čast, ponos su izgubile smisao, istrošile se, izlizale se, ostale su samo u kletvama i zakletvama, a riječi čojstvo i junaštvo ostale samo u pjesmama i literaturi. Jedino mjerilo vrijednosti svega je novac. Druženje i razgovor zamijenili smo virtuelnim zajednicama koje čovjeka čine sve usamljenijim i otuđenijim.
Izbrisane su granice između normalnosti i devijantnosti. Sve nenormalno postalo je normalno. Pa, normalno kad smo se udaljili od lekcija i štiva iz kojih je narod Crne Gore vjekovima učio.
"Iz kamena se rađa/ono što je tvrđe od njega!/Kamen ti je ljucka kolijevka,/ a planina gosposka stolica!", govorio je M. Bećković, a sad pita: "Šta sad da se čini?/ kad ni planine više nijesu/ ko što su nekad bile/ No se nešto smanjile i pokunjile!?/ Da bi Crna Gora bila Crnom Gorom!", pa konstatuje: "Što smo bili – bili smo./ A što smo bili – ne možemo biti!/ Postali smo drugi ljudi!"
E, pa, da bi opet bili ono što smo bili, potrebno je da se vratimo starim štivima, starim lekcijama. Riječi Petra I, Petra II Petrovića Njegoša, Marka Miljanova i ostalih slavnih predaka neka nas prate i budu sa nama u svim našim borbama za pobjedu dobra nad zlom, ljubavi nad mržnjom, jedinstva i sloge nad podjelama. Oni su stvarali slavnu istoriju, a nama ostavili amanet da je pamtimo i čuvamo. Eho njihovih poruka i pored vremenske daljine čuje se i danas. Njihovi etički pogledi su ostali toliko duboko urezani u dušu naroda da nerijetko čujemo riječi iz poslanica, pisama, stihove, izreke koje su se nametale kao moralni postulati i bili opšteprihvaćeni: "Budi prvo čovjek, pa onda razmišljaj o ostalom". Petar I Petrović Njegoš svoj narod vidi kao jednorodnu braću a sve ljude kao višerodnu među kojima ne treba da postoje, i po njegovom ubjeđenju ne mogu ni postojati, razlike ako se drže pravde i istine a time i jedinstvenog morala.
Rijetko ko ima takav put, popločan takvim knjigama i riječima takvih pisaca i etičara, kao što ima Crna Gora. Zato budimo budni pred svakim oblikom jednoumlja i netolerancije, pred svim izazovima koji prijete da ugroze čovjekovo dostojanstvo. Budućnost gradimo na istini, a ne na podjelama. U onima sa kojima živimo tražimo i nađimo ono što nas spaja, a ne ono što nas dijeli. Oslobodimo se ljubomore i zavisti, jedni drugima budimo uzor, podstrek i dodatna motivacija. Nikad ne zaboravimo da nas samo ljubav može spasiti. Ljubav koju primamo, ali i ljubav koju pružamo drugima. Čovjek je čovjek onoliko koliko čini drugima. Baštinimo suživot i toleranciju, razumijevanje različitosti, poštovanje posebnosti. Suživot gradimo na temelju otvorenosti i razumijevanja. Ne dozvolimo vremenu i prilikama da nas podijele i odvoje jedne od drugih. Sačuvajmo zajedništvo i slogu, jer samo tako možemo nastaviti putem napretka.
Učimo iz mudrosti predaka, onih koji su gradili istoriju koja se ne smije zaboraviti. Vratimo se poukama i porukama onih koji su oblikovali vjekove postojanja Crne Gore. Podsjećanje na Njegoševo promišljanje o čovjeku kao biću koje neprestano preispituje svoje porijeklo, smisao i sudbinu, opominje nas da je trenutak da preispitamo svoje ponašanje, da se "resetujemo", da se vratimo Njegoševim vrijednostima, prije svega pravdi i čojstvu, i da nam "sine zraka pred očima". Kako je u svim dosadašnjim iskušenjima bio uz nas i sa nama i njegovom i našom Crnom Gorom, tako je i sada potreban.
U ovim smutnim vremenima, vremenima krize istine, krize vrijednosti i smisla, vremenima u kojima je čovjek čovjeku – vuk, podsjećanje na riječi i poruke naših velikana iz prošlosti je – melem za dušu. Zato, obnovimo lekcije.
(Autor je diplomirani pravnik)
