Piše: Janis Varufakis
Šta će biti kada bankarima ponestane tuđeg novca, što će se, izgleda, uskoro dogoditi? Da li ćemo završiti u još jednom katastrofalnom finansijskom slomu? Ili ćemo razviti inovativni monetarni sistem koji služi javnom interesu na način koji bi Margaret Tačer otpisala kao socijalistički?
Prije nego što izložim predlog takvog inovativnog rješenja za dolazeću krizu, moramo se pozabaviti monetarnom transformacijom koja se upravo događa, a očituje se u munjevitom rastu vrijednosti tržišta takozvanih stabilnih moneta (stablecoins). Za razliku od Bitkoina i drugih kriptovaluta iza kojih ne stoji ništa, pa njihova vrijednost fluktuira kao jo-jo, stabilne tokenizovane dolare emituju privatne korporacije koje tvrde da je vrijednost njihovih tokena zauvijek vezana za vrijednost američkog dolara.
Ima dobrih razloga da i obični ljudi, a ne samo kriminalci, požele da koriste stabilne monete: na primjer, mogućnost slanja novca, naročito u inostranstvo, na način koji je jeftiniji i brži, otporan je na američke sankcije i pouzdaniji od klimavih međubankarskih sistema za razmenu poruka kao što je SWIFT.
Finansijeri imaju još više razloga da pokušaju da nametnu sopstvene brendove stabilnih moneta: prebacivanjem trgovine dionicama, obveznicama, derivatima i ostalim vrednosnim hartijama na privatni blokčejn učinili bi trgovanje mnogo bržim i pouzdanijim. Ako njihova stabilna moneta uspije da se izbori za dominantan položaj, postaće vlasnici ne samo tržišta nego i valute u kojoj se na tom tržištu trguje, što bi im omogućilo ogromnu finansijsku dobit.
Ali privatne stabilne monete pripremaju pozornicu za novi finansijski krah. Za početak, njihovi emiteri imaju mnogo podsticaja da emituju više tokenizovanih dolara nego što drže u rezervi kao pokriće. A pošto se znatan dio rezervi čuva u dolarima na bankovnim računima, prva navala na banke (u ovom slučaju navala da se tokenizovani dolari pretvore u prave dolare) pokrenula bi kaskadnu lavinu.
Spirala propasti bi pored stabilnih moneta povukla i dionice i obveznice: kada se finansijsko trgovanje jednom prebaci na blokčejn, navala na bilo koju od stabilnih moneta ugrozila bi čitavo tržište dionica i vrednosnih hartija vrijedno 29 triliona dolara. Tu je i problem tokena vezanih za dolar koje su emitovale kompanije izvan Sjedinjenih Država, koje američke vlasti vjerovatno ne bi spasavale ako se ukaže potreba.
Koliko je zaista važan ovaj izlazak iz tradicionalnog monetarnog sistema i ulazak u džunglu privatnih tokena? Američki Senat je 17. juna usvojio takozvani GENIUSAct. Glavni cilj novog zakona jeste da se legitimizuje i podstakne usvajanje stabilnih moneta. Ukratko, administracija predsjednika Donalda Trumpa je odlučila da privatizuje dolarski sistem, iz razloga geopolitičke, profiterske i ideološke prirode. Ministarstvo finansija Sjedinjenih Država procjenjuje da će zahvaljujući novom zakonu u stabilne monete migrirati "transakcijski depoziti u komercijalnim bankama (beskamatni računi)" ukupne vrednosti 6,6 triliona dolara (što je 660 odsto godišnjeg američkog budžeta za odbranu). To je džinovska tempirana bomba položena u temelje naših ekonomija.
Šta je alternativa? Zamislimo da se svim stanovnicima Sjedinjenih Država omogući da iz bilo kog depoa mobilnih aplikacija preuzmu i instaliraju digitalni novčanik Federalnih rezervi. Zamislimo da onda od poslodavaca zatraže da im se plate ubuduće isplaćuju direktno u taj novčanik, ili čak odluče da tu prebace i novac s računa u komercijalnim bankama da bi zaradili na kamatama Federalnih rezervi za prekonoćne depozite i iskoristili mogućnost besplatnog obavljanja platnih transakcija.
Koristeći istu blokčejn tehnologiju koju koriste emiteri privatnih stabilnih moneta, Federalne rezerve bi garantovale punu privatnost svih plaćanja i transfera, dok bi istovremeno svako mogao da prati koliko novca ima u sistemu, čime bi se onemogućilo da država stvara novi novac a da to ostane neprimećeno.
To bi bila majka svih stabilnih moneta, bez dosad uočenih nedostataka. Brzina, efikasnost i privatnost stigli bi u paketu s višim kamatnim stopama na depozite (u poređenju s onim što nude komercijalne banke) i neprobojnom garancijom da su vaši digitalni tokeni 100 odsto pokriveni američkim dolarima Federalnih rezervi, bez moralnih hazarda i moguće spirale propasti koja preti privatnim stabilnim monetama. Takav javni sistem ima i dodatnu prednost: on omogućuje stvaranje trust fonda za sve.
Podsjetimo se da u sadašnjem sistemu bankarskog poslovanja s djelimičnom rezervom komercijalne banke u promet puštaju mnogo više dolara nego što drže u primljenim depozitima (takozvani novčani multiplikator). Ako Ministarstvo finansija SAD ne griješi u procjeni da će 6,6 triliona dolara depozita preći iz američkih banaka u stabilne monete, ukupna ponuda dolara će se dramatično smanjiti. Federalne rezerve će morati da podignu kamatne stope da bi omogućile bankama da učine isto, ne bi li se zaustavila dalja migracija i pad ponude novca – što je katastrofalan scenario za realnu ekonomiju.
Nasuprot tome, u slučaju masovne migracije bankovnih depozita u novčanike Federalnih rezervi, Fed ne mora da podiže kamatne stope. Sve što treba da učini jeste da izračuna za koliko je ponuda novca opala i u novčanike stanovništva deponuje iznos potreban da se ponuda stabilizuje. Ukratko, bez podizanja poreskih stopa ili zaduživanja države, Federalne rezerve bi osigurale značajan trust fond za sve korisnike nove javne kripto mreže koja funkcioniše kao istinski inovativno monetarno javno dobro.
Bankarima se to sigurno neće dopasti. Ukidajući monopol na platni promet i štednju, mreža digitalnih novčanika Federalnih rezervni bi ih primorala da se vrate poslu finansijskog posredovanja, pretvaranja štednje osobe A u kredit za osobu B.
Finansijska tržišta bi takođe koristila Fedov tokenizovani dolar, ali bez kaznenih renti koje bi finansijeri ubirali da im je dozvoljena privatizacija dolarskih tokena. Ranije ili kasnije, bankari i finansijeri će morati da ponude usluge pod uslovima koji će klijentima dopustiti da kažu ne.
Takvo novo monetarno javno dobro, koje uključuje i znatan javni trust fond, oslobodilo bi nas od uobičajenih ucjena bankara i finansijera. Zato o svemu ovome nećete čuti ni riječ od vodećih političkih stranaka, jer budžeti za njihove izborne kampanje zavise od tih istih bankara i finansijera.
Project Syndicate, preveo Đorđe Tomić
peščanik.net
(Autor je ekonomista, bivši grčki ministar finansija)
