Piše: Borivoje Ćetković
Nekadašnja pripadnica prve čete prvog bataljona Prve dalmatinske proleterske udarne brigade tog 18. februara bila je zvijezda medija koji su prenosili vijest o baki partizanki koja se družila sa novim pedsjednikom Republike Hrvatske. Sa nepunih 18 godina pristupila je partizanima i kroz četiri godine borbi prošla je Crnu Goru, Sutjesku, Zelengoru, BiH i Liku, svjedočeći o nekim od najtežih trenutaka Narodnooslobodilačke borbe. Kao bolničarka Prve dalmatinske brigade bila je zadužena za ranjenike na bojištu, a nakon rata živjela je u Splitu.
Odsječenu 3. diviziju sačinjavale su Prva dalmatinska proleterska udarna brigada, Peta crnogorska proleterska udarna brigada, Treća sandžačka udarna brigada, Deseta hercegovačka brigada, Banijska divizija, Osma banijska brigada i Treća dalmatinska brigada. Prvi komandant Treće divizije bio je Pero Ćetković (đeneral – štabni oficir Kraljevine Jugoslavije), a poslije njegove smrti komandu preuzima legendarni partizanski heroj Sava Kovačević. U proboju preko Sutjeske 13. juna 1943. godine oni koji su ostali u bolnici pobijeni su bez milosti (ranjenici i liječničko osoblje). U tom periodu nad civilima u Pivi izvršeni su nečuveni, monstruozni zločini. Divizija "Princ Eugen" za sat vremena je u Dolima ubila najmanje 522 Pivljanina među kojima 109 djece, a više od 700 mještana pobijeno je u drugim selima.
Masovno ubijanje oko 1.200 ranjenika na Sutjesci je težak ratni zločin, ukupno ih je stradalo oko 7.500, više od trećine koja je učestvovala u borbama. Među poginulim borcima bilo je 597 partizanki, što je nezabilježen primjer gubitaka žena-boraca u istoriji ratovanja, a gotovo polovina partizana stradalih na Sutjesci bili su Dalmatinci.
I pored gladi, teških gubitaka, velikih fizičkih napora i neprekidnih borbi snage NOVJ zadržale su visok stepen borbenosti, što im je priznao i neprijatelj. Njemački glavnokomandujući general Rudolf Ruters je u svom izvještaju opisao "partizane kao dobro organizovane, vješto vođene i s borbenim moralom koji izaziva čuđenje". Operacija Schwarz je završena 15. juna 1943. probojem glavnine snaga NOVJ u istočnu Bosnu. Sile Osovine pod njemačkom komandom okupile su oko 120.000 vojnika i oklopnih vozila, uključujući njemačke, italijanske, NDH i bugarske te preko 300 aviona. NOVJ je ukupno činilo oko 19.000 boraca u borbi na Sutjesci. Andrejić je, dakle, tokom Drugog svjetskog rata preživjela bitke na Neretvi i Sutjesci, a učestvovala je i u partizanskom osvajanju Širokog Brijega – poznatog ustaškog legla. O osvajanju tog hercegovačkog grada uz koji neoustaše vezuju zločin o navodnom spaljivanju franjevaca koje su partizani, kako navode, mučki ubili, govorila je u intervjuu za VIDA TV koji je objavljen u novembru 2024. godine kao dio serijala na Jutjubu "Posljednji partizani". Bez dlake na jeziku opisala kako su "neutralizovani" franjevci iz Širokog Brijega. Od ukupno pobijenih 66 hercegovačkih franjevaca od strane partizana 21 njih je ubijeno 7. i 8. februara 1945. na Širokom Brijegu, dok su ostali ubijeni od Ljubuškog do Mostara i neosloođenim krajevima šrom Jugoslavije. Tomislav Karamarko, bivši predsjednik HDZ, kritikovao je Milanovićevu inauguraciju, posebno se osvrnuvši na prisustvo Vjere Andrejić, posljednje žive partizanke, jer ona ima informacije o navodnom "spaljivanju" franjevaca, napomenuvši da je njenim prisustvom na inauguraciji poslata poruka na šta se svela "današnja Hrvatska". Karamarku je najviše zasmetala Vjerina izjava: "Sada sam sve zaokružila. Žao mi je samo što nema mojih drugova".
Bivši lider HDZ pritom bezočno prećutkuje mračnu stranu hrvatske prošlosti (imaju je i drugi narodi), ulogu katoličke crkve i Vatikana, potpornog stuba Pavelićeve endehazije. Od strahotnih ustaških zločina, kako je zapisao učesnik NOB-a Hrvat Antun Miletić, svaki pošteni Hrvat mora biti daleko 30 svjetlosnih godina.
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
