Piše: Milisav s Popović

Veoma kompleksna. Svjesni ste, duhovnost i duševnost su dugo bili predmet razmatranja kako filozofije tako i religije. A opet, kada govorimo o nauci, pristup je drugačiji, jer se bazira na empirijskim dokazima – to jest, na onim aspektima stvarnosti koji mogu biti mjereni, testirani i posmatrani. Ipak, i u tom polju postoje začetni koraci o konceptu i razumijevanju duše:

Naučni pristup: materijalizam

Naučna zajednica generalno prihvata materijalistički pogled na svijet, što znači da sve što postoji može biti objašnjeno fizičkim procesima. Prema ovom stanovištu, svijest, misli i emocije nastaju iz (isključivo) fizičkih procesa u mozgu. Time se implicira da je ono što nazivamo "dušom" rezultat neuroloških i hemijskih aktivnosti u mozgu, a ne nešto odvojeno od tijela. Hm, dobro... a kako onda objasniti momenat ega ili samopoimanja? I tu su (materijalisti) počeli da pružaju kakav-takav uvid:

Svijest i samopoimanje: Naučnici istražuju svijest kao fenomen koji nastaje iz funkcionisanja neurona i složenih mreža u mozgu. Ubijeđeni su da ono što smatramo svjesnošću i poimanjem (doživljajem) sebe nije ništa drugo do živi elektricitet kojeg proizvode sinapse u ćelijama mozga. Međutim, postavlja se pitanje kako je onda moguće da ovaj biološko-hemijski mehanizam proizvodi aspekt karaktera i posebnosti (kojeg svako čeljade zasebno osjeća)? Ukratko, materijalisti su ovim blokirali sopstveno polazište.

SHUTTERSTOCK

Teorija dualizma: Suprotno od materijalizma je dualizam – ideja da je duša odvojena od fizičkog tijela. Međutim, dualizam je teško empirijski dokazati, pa nije široko prihvaćen u naučnim krugovima. Sve do sada... Prema najnovijim istraživanjima koje polako počinju da grebu u domen kvantne oblasti – primijećeno je da najmanje čestice posjeduju auru koja ih navodi na "neočekivana ponašanja". Ovo je toliko prisutno, da se i sama fizika "zaledila" na mogućnost da materijalno može biti posljedično zatezno od nečega što ona (fizika) ne može omjeriti... čak ni razumjeti.

Sada dolazimo do: Problema svijesti (ili "hard problem of consciousness")

Jedno od najvećih pitanja jeste kako objasniti čovjekov subjektivni osjećaj o sebi. Zašto sam ja JA? Ovo pitanje se ponekad naziva "tvrdi problem svijesti", a nekada je bilo poznato i kao "alhemijski supstrat". Čak i ako razumijemo kako mozak funkcioniše, ostaje zagonetno kako i zašto ti procesi stvaraju svijest? Na primjer, možemo mjeriti električnu aktivnost u mozgu, ali ne možemo direktno mjeriti (iznaći) kako se osjeća "sreća" ili "tuga". Ovo je jedan od razloga zašto neki naučnici ostavljaju otvorena vrata za mogućnost da postoji nešto više od materijalnog. Zapravo mnogo više... pa je neformalno zovu: Kvantna petlja svijesti.

Neke teorije, poput onih koje zastupaju fizičari poput Rodžera Penrouza, razmatraju ideju da je svijest povezana sa kvantnim procesima u mozgu. Izbjegava da ih zove božjim ili mističnim... samo kvantnim. Dok su filozofi poput Dekarta zastupali premisu intradualizma (duhovno i materijalno), savremeni mudraci kao što su Danijel Denet i Tomas Metcinger gledaju na svijest kao iluziju koju mozak stvara. Zbog njih (tačnije, nasuprot njima) je i stvorena hipoteza o matriksu (toliko popularna): da smo mi ništa drugo do san nekih kosmičkih mašina.

Pojavila se i treća alternativa, teorija o tzv. seobi duše. Iako je zapravo drevna, i nadilazi mogućnost čak i filozofskog teoretisanja, postaje polako dostupna, tačnije nije više ni toliko strana vodećim imenima iz domena empirizma. Njome se kaže da duša prosto postoji (data je), i da dolazi odnekud iz (mističnih) dubina vaseljene, te da naseljava "korita" na onim planetama gdje život buja. Korita smo (prema njoj) svi mi. Ljudi.

Tako se dalje kaže (tvrdi) da je duša data svakom, i da kada jednom nastane, nikada više ne nestaje. Tijela se urušavaju... ali ona teče dalje, u drugo biće. Na tom putu se oslobađa iskustva prethodnog života (svijesti), kako bi ponovo disala... novorođena.

Da ova ideja ima uporišta – počinju da je poistovjećuju sa programima i kompjuterima. Softver se često reinstalira, instalira kada dođe do isteka vremena trajanja njegovog algoritamskog rada... pukim učitavanjem osnovnog koda - aplikacija je operativna i svježa. Prosto tako.

Zato se više ne postavlja pitanje da li duša postoji... već odakle dolazi, i ko je zapravo programira?

(Autor je književnik)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”