Piše: Ratko Kontić

Postavlja se pitanje da li uopšte treba tumačiti izjave bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića ili ga treba potpuno ignorisati. Ako je neko imao vremena da javno kaže šta misli, on je imao.

Naviknut da troši vrijeme državi i njenim stanovnicima onako kako je bilo najbolje za njegove interese i rukovođen samo jednom strašću, odnosno željom da bude na vlasti, sada već pokazuje znake frustracije kada se prema nekim ljudima sprovode istrage ili im se određuje pritvor.

Očigledna frustracija, utemeljena u bijesu i nemoći, ogleda se suštinski u podstrekavanju da se ljudi u Crnoj Gori vrate da sami budu sudije, iako je zakon davno ustanovio mjere da takva ponašanja spriječi.

Njegova frustracija mogla bi se, sa kriminološkog aspekta, shvatiti i kao moguće slanje poruke nekome ko bi mogao da počne da vrši osvete. Sam Đukanović bi se tu pojavio kao "indirektni nalogodavac" dok izvršioci ne bi imali status klasičnih "osvetnika" poznatih crnogorskoj istoriji i tradiciji.

U nedostatku instrumenata izvršne vlasti, koje su bile sastavni dio njegovog života dugo godina, Đukanović suštinski podstrekava na činjenje potpuno suprotno svim društvenim normama u 21. vijeku.

Shutterstoch

Da bi takvo djelo bilo zaokruženo moraju postojati i oni ljudi u društvu prema kojima treba izvršiti takve radnje, odnosno ljudi kojima se treba osvetiti, a njihovim porodicama nanijeti dugotrajnu patnju i bol.

Teško je tačno utvrditi ko sve smeta Đukanoviću i ko bi mogao biti cilj takvih nezakonitih aktivnosti. Može se pretpostaviti da se radi o nekim političarima, pojednicima iz bezbjednosnog ili iz pravosudnog sektora, nevladinog sektora ili drugima čije mu ponašanje ne odgovara.

Đukanović apostrofira da je "opasno kada jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam".

Nevjerovatno kako je bivši predsjednik zaboravio sve što su njegova partija i njegovi ljudi u državnim ogranima radili uoči i nakon predsjedničkih izbora 1997. godine, i dugo vremena kasnije.

Stravična osveta i brutalni revanšizam skopčan sa patološkom mržnjom kakav nije zabilježen od uvođenja višepartijskog sistema u Crnoj Gori. Osveta je bila tako brutalna da je ogroman broj ljudi otpuštan sa posla dok su čitave porodice bile izložene pritiscima svih vrsta zbog toga što nijesu podržavali politiku DPS-a i njenog predsjednika.

Posledica te osvete i revanšizma je bila podjela na lojalne i "neprijatelje države" koji su dodatno bili predmet interesovanja nadležnih državnih službi i posebno njihovih tajnih aktivnosti.

Stravična osveta i revanšizam koji je u tom vremenu počeo DPS, na državnom i lokalnom nivou, trajali su sve do 2020. godine. Punih 27 godina oni su živjeli svoj, ali i živote svih onih koji im nijesu bili po volji. Upravljali su društvenim procesima na način koji je njima odgovarao, ne mareći za žrtve koje je takav sistem proizvodio.

Sistem koji je bio zasnovan na osveti, revanšizmu, političkoj servilnosti, ponižavanju i kupovanju ljudskih duša, ponižavanju dostojanstva zakonodavne, izvršene i sudske vlasti. Sistem koji se kao takav veoma lako nadovezao na organizovani kriminal i korupciju i postao jedno.

I nakon svega toga Milo Đukanović danas, iz ličnog bijesa i nemoći, svojim formulacijama podstrekava neke pojedince ili organizovane grupe ljudi na potencijalnu osvetu pokušavajući da time možda izazove pojavu urbanog terorizma u Crnoj Gori.

Sasvim je jasno da treba politički potpuno ignorisati izjave Mila Đukanovića, dok nadležni organi obavezno treba da naprave bezbjednosne procjene i odrede stepen njegovog podstrekavanja u odnosu na moguće izazivanje nespokojstva i haosa širom Crne Gore.

Ne treba zaboraviti da je Italija počela ozbiljnu borbu protiv organizovanog kriminala tek kada su njihovi seizmički uređaji registrovali posledicu upotrebljenih 500 kg TNT eksploziva, radi likvidacije poznatog sudije protiv mafije Đovanija Falkonea.

Sa druge strane, dolazi sjajna rečenica aktuelnog premijera Milojka Spajića "želim da se osvetimo lošem vođenju države u prošlosti tako da je mnogo bolje vodimo, a najbolje osvete su u infrastrukturi".

(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”