Piše: Srećko Bukilić

Šta je istina? Zašto istina boli? Kome je više istina važna? Koliko je istina objektivna? Da li istina uopšte postoji? Možda je laž jedina istina? Ili je možda istina epohalna laž? Na ovako teška pitanja, teško je naći prave odgovore. Vjekovima čovječanstvo tumara tražeći odgovore. Ali, glavu gore – rješenje je konačno nađeno. I to kod nas. Sva sreća što imamo političare koji odmah nađu rješenje za naše probleme. Pa i za istinu.

Evidentno je i da su građani Crne Gore sve emancipovaniji. Uporedo sa žalosnim dešavanjima u našem društvu upoznali su se sa poligraf uređajem. Doskoro je malo ko znao šta je zapravo poligraf, a u našem narodu taj uređaj je poznat kao detektor laži. Ali, zahvaljujući našim donosiocima odluka, odnosno političarima, poligraf je postao najaktuelnija tehnička atrakcija u Crnoj Gori. Naši političari su našli rješenje. Dakle, naš spas je poligraf.

Poligraf je inače tehnički uređaj koji registruje fiziološke promjene u organizmu – krvni pritisak, dinamiku disanja i puls. Poligrafista prilikom odgovora na pitanja koja je postavio prati parametre na poligragrafu. Ukoliko dođe do naglih promjena, smatra se da je to reakcija na netačan odgovor. Za poligrafsko ispitivanje bitna su tri faktora – ispravan uređaj, saglasnost lica koje se poligrafiše i postavljena pitanja. Poligraf se uglavnom koristi u istragama i isključivo uz saglasnost lica koje se poligrafiše. Da bi postupak bio uspješan, poligrafista se mora dobro pripremiti, odnosno upoznati sa slučajem i okolnostima u vezi sa okrivljenim i na osnovu toga pripremiti pitanja za postupak poligrafisanja. Na osnovu datih odgovora i fizioloških reakcija organizma, kreira se rezultat testa. Kakav god bio rezultat poligrafskog testiranja, on nije dokaz na sudu.

-foto: SHUTTERSTOCK

Dakle, poligraf je uređaj koji se koristi u istragama protiv okrivljenih za vršenje krivičnih djela. Međutim, monopol kriminalaca kao poligraf-klijentele se izmijenio. Sada su i policajci "mete" poligraf uređaja. Pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja su po Zakonu o unutrašnjim poslovima postali zamorci poligrafskog testiranja. Prema procjeni njihovih rukovodilaca, mogu se poligrafisati i bez svoje saglasnosti. Da drskost prema policijskim službenicima bude još veća, oni su istim zakonom primorani da pristanu na poligrafisanje, prilikom istraga Unutrašnje kontrole. U slučaju odbijanja testiranja sleduje ih disciplinski postupak za težu povredu radne dužnosti a izrečena sankcija može biti i prestanak radnog odnosa. Skorašnji postupak izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije Crne Gore takođe je stavio poligraf u prvi plan, odnosno poligraf i rezultat poligrafskog ispitivanja bio je jedan od najvažnijih detalja prilikom izbora kandidata.

Malo je što policijski službenici nemaju adekvatne plate, veliki broj njih nije stambeno obezbijeđen, odrtih uniformi i u lošim materijalno-tehničkim uslovima obavljaju svakodnevne dužnosti, dio njih je čak i bez benificiranog radnog staža…već ih treba dodatno poniziti da sjednu na mjesto kriminalaca i da se poligrafišu. Bilo bi pošteno prema policijskim službenicima da bar imaju iste uslove kao i kriminalci, koji se bez sopstvenog pristanka ne mogu poligrafisati. Ovakav odnos prema policijskim službenicima neprihvatljiv je iz tri razloga: prije svega zbog nedopustivog poniženja i izjednačavanja policajaca sa kriminalcima. Tako nešto je udar na policijsku podkulturu i stvara revolt i kod ostalih policijskih službenika, koji se time obezvređuju i smatraju izdanim od vlasti, odnosno države od koje očekuju upravo suprotno – da budu zaštićeni. Drugi razlog je zato što je poligraf mašina a ne čarobna kugla i mogućnost greške na poligrafu je moguća. Primjeri iz prakse to potvrđuju. Bilo je slučajeva kada su policijski službenici prilikom rješavanja pojedinih krivičnih djela imali neoborive materijalne dokaze protiv izvršilaca koji su potom prolazili poligrafsko testiranje.

Treći, najžalosniji, neprihvatljiv odnos prema policajcima je mogućnost njihove zloupotrebe i diskreditacije. Ova mogućnost je najizraženija prilikom odabira kandidata kada je dovoljno nekom od njih postaviti nezgodno pitanje – da li je nekad počinio krivično djelo i da padne na poligrafu. Postoji li iko ko nije nekada svjesno ili nesvjesno počinio neko krivično djelo?

Pored svega prethodno navedenog, postavlja se logično pitanje zašto se policajci poligrafišu? Zbog pojedinih policijskih službenika koji su zloupotrebljavali službeni položaj i bavili se kriminalnim aktivnostima. Pojedini će reći kako se više policajci ne razlikuju od kriminalaca. Da su te dvije kategorije izjednačene. To, naravno, nije tačno, niti može biti. Dobro znamo šta je posao policajaca i koliko je značajan njihov rad u društvu. Ali, da bi se jasno razdvojile te dvije kategorije, i policija očistila od kriminalaca, neko je došao na "genijalnu" ideju da se poligrafišu pojedini policijski službenici i tako odvoji "zrno od kukolja". Kao da kukolja ima samo u policiji. Da li je neko možda razmišljao o tome da se poligrafišu i kandidati za izbor na nekim drugim funkcijama npr. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost, Poreske uprave, Carina, inspekcijskih organa, sudija, tužilaca…Nijesam čuo za tako nešto.

Nevjerovatan je apsurd što je "genijalna" ideja pala na pamet upravo donosiocima odluka, odnosno političarima. Cijenim i da bi političari poligrafisali sve osim sebe. Bilo bi interesantno i koliko bi političara prošlo poligrafisanje na pitanja: da li su ikad pronevjerili državni novac, zloupotrijebili službeni položaj, da li su ikad namještali konkurse za zapošljavanje, zapošljavali partijske članove, da li su namještali raspodjele stanova, kredita…Prema političarima, poligraf je rješenje za naše probleme. Jedino nas on može spasiti. Novo sredstvo u njihovim rukama, kao oružje koje se može uperiti protiv svakoga. Bojim se da je to samo početak opasne tendencije zvane poligraf. Još malo, pa će početi da se kunu "Bez majke…" "Bez djece…", Bez svakoga…","Ostroga mi…" Groba mi…","Bez poligrafa ostao". Bila bi to još jedna u nizu zakletvi prilagođena određenoj kasti. Nažalost, kao dokaz moralnog posrnuća i izvrtanja onoga što građani očekuju.

(Autor je magistar politikologije, analitičar bezbjednosti)