Piše: Dejan Ilić
Povod da se Baјden povuče iz trke za predsјednika Sjedinjenih Država bio je pokušaj atentata na Trampa. Da je Baјden ostao predsјednički kandidat, taj neuspјeli atentat na Trampa ujedno bi bio i kraj trke čiji bi pobјednik svakako bio Tramp. Do dana izbora, kampanja oba kandidata vrtјela bi se oko tog pokušaja iz koga je Tramp trijumfalno izašao s oreolom nedodirljivosti (nešto kao naopaki, izopačeni untouchable, da izvini Kevin Kostner). Takve su bile i fotografije s lica mјesta.
Ali, razloga da se Baјden povuče bilo je, naravno, više. Ljudi koji se time bave ozbiljnije od mene, često kažu da američke (predsјedničke) izbore mahom odlučuju domaće teme. Ekonomija priјe svih. Ne bi me začudilo kada bi se pokazalo da ovaj uvid stoji i na uspјehu jednog odličnog dokumentarnog filma o izbornoj kampanji predsјedničkog kandidata Bila Klintona iz 1992. Čitalac se sЈeća – kroz cio film "The War Room" (1993) kao refren se provlači savјet – pričaj o ekonomiji, glupane.
Da je samo do ekonomije i domaćih tema, teško da bi Tramp imao bilo kakve šanse protiv Baјdena. Samo što izbori nikada nisu stvar isključivo racionalnih procјena i odmјeravanja. Tramp je – recimo to tako, kolokvijalno – tukao Baјdena mimo svih regularnih izbornih disciplina. Ponajviše je igrao na Baјdenovu starost i istrošenost, iako ni sam nije u mnogo boljem stanju niti je mnogo mlađi od Baјdena, ali – u vezi s tim je neuspјeli atentat popravio stvari za Trampa (kao niko mu ništa ne može, pa ni godine).
To je jedna strana izborne trke; druga se, pomalo neočekivano, tiče međunarodnih tema. Nije stvar samo u tome da je tobože mlađani Tramp dominirao nad prestarјelim Baјdenom. Baјden je naprosto počeo da gubi neophodnu podršku svojih političkih saveznika iz progresivnih redova i to ponajmanje zbog svojih poodmaklih godina. Rat u Izrealu/Palestini jedan je od glavnih razloga: Netaniјahu bi mogao skupo da košta američke demokrate (pogotovo ako sad uđe i u rat u Libanu). A Baјden je zbog njega već platio visoku ciјenu – povlačenjem sa izbora.
Kamala Haris, kako trenutno stoje stvari, zaustavila je pad izbornih šansi demokratskog kandidata i kako se čini preokrenula trend. Jednim dobrim diјelom, njeni odlični prvi rezultati u najnovijim istraživanjima (predizbornog) javnog mnjenja u Sjedinjenim Državama svakako imaju veze s tim što je promјena na mјestu demokratskog predsјedničkog kandidata trenutno potisnula pokušaj atentata (najjače Trampovo "oružje" u izbornoj kampanji) u drugi plan. Međutim, svesti priču o novom činu u predsјedničkoj američkoj izbornoj drami samo na pokušaj atentata i posledice bilo bi ne samo pogrešno nego i naivno.
Da je samo do medija, taj bi se medijski balon oko nove kandidatkinje izduvao za par dana. Kamala Haris radi nešto drugo i važnije: ona konsoliduje i obnavlja demokratsko biračko – recimo to tako, pomalo neprikladno – tiјelo. Njeni komentari u vezi s ratom u Izraelu/Palestini i to u prisustvu samog Netaniјahua (koji je potom otrčao da se utјeši u Trampovom naručju) imaju, naravno, i međudržavnu političku težinu. Ali, oni dolaze i kao melem na ranu povriјeđenih demokratski nastrojenih demonstranata (ne samo studenata po američkim univerzitetima) širom Sjedinjenih Država protiv masakra u Gazi.
Gotovo sa samog vrha države, ti demonstranti dobili su – od Kamale Haris – potvrdu da su (bili) u pravu (iako ih je policija nemilosrdno tukla), da njihovo moralno čuvstvo nije na krivom tragu. U tom smislu Kamala Haris obnavlja i oko sebe okuplja sve potencijalne demokratski nastrojene birače. Baјden, posle svih svojih izjava, uglavnom nedovoljno oštrih prema Izraelu i samom Neteniјahuu, više nije imao diskurzivni prostor da pošalje drugačiju poruku. Kamala Haris, iako Baјdenova potpredsјednica, taj prostor još ima i koristi ga iz sve snage.
Čitalac dalje može sam da ređa teme – migranti, pravo žena na izbor… – koje nisu čista ekonomija i pogotovo ne samo ekonomija, u vezi sa kojima Kamala Haris ima mnogo više mogućnosti od Baјdena da pošalje poruku koju potencijalno demokratski nastrojeni birači hoće da čuju priјe nego što se odluče da glasaju. Da li je to stvar samo kampanje ili i čvrstih uvјerenja nove demokratske kandidatkinje (iako to još nije zvanično), vidјećemo posle izbora (na kojima, ne treba sa zavaravati, Tramp i dalje ima šanse, ali ne više tako velike).
Sve ovo znači još jednu stvar: Kamala Haris nije tu da otima – ili, ako hoćete, preobraća – Trampove glasače. Ne samo da tako nešto vјerovatno nije moguće, nego se to (pogotovo) u kampanji naprosto ne radi. Smisao kampanje je da zadržite svoje birače i izvedete ih na glasanje. Baјden više to nije bio u stanju. Kamala Haris za sada pokazuje da to može da uradi. Jeste, ovo je gruba, pojednostavljena slika situacije oko izbora u Sjedinjenim Državama. Ali, ako je tačna, a vјerujem da jeste, onda bismo iz nje mogli nešto da naučimo.
Problem ovdašnje opozicije nije samo to što Vučić i SNS kradu izbore, iako to jeste najveći problem. Nisu glavni problem ni manjak resursa ili nedostupnost medija s nacionalnom frekvencijom. Jedan od velikih problema domaće opozicije je to što redovno odvraća svoje potencijalne birače od glasanja pogrešnim ponašanjem i porukama. Ne radi to samo tako što ponekad izgleda da se više upinje da na svoju stranu prevuče Vučićeve birače (što je nemoguće) nego da mobiliše svoje. Iako se i time rastјeruju opoziciono nastrojeni birači.
Mnogo češće, ta opozicija, iako tačno zna šta njeni potencijalni birači od nje očekuju, uporno isporučuje nešto drugo i onda svoje birače, kao da su ovce, pokušava da ubiјedi da je baš to drugo ono što im zapravo treba. To se ne radi, ni inače, a pogotovo ne u kampanji. Ne moramo sad nabrajati, dovoljno je samo pomenuti raspad koalicije Srbija protiv nasilja i sve što je potom bilo, uključujući i objašnjavanje ko je od bivših koalicionih partnera bio u pravu, a ko je grdno (po)griјešio. Nema razloga da se na to vraćamo.
Jer, kao što se i moglo sa sigurnošću očekivati, režim je svojom očajno lošom (uzdržavam se da ne kažem – izdajničkom) politikom dao novi razlog za masovno opoziciono okupljanje. Treba biti politički izrazito netalentovan, pa upropastiti novu "svenarodnu" mobilizaciju protiv kopanja litijuma u Srbiji. Sve što opozicioni političari sada treba da rade svodi se na – slušajte ljude i ponavljajte za njima. Kao što to upravo radi Kamala Haris.
peščanik.net
(Autor јe pisac i kolumnista)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
