Tu je neizostavan davno ustanovljeni odnos između "partijske i nacionalne svijesti" koji je uvijek poslužio kao kamuflaža za navodno ostvarivanje opštih interesa. Iza njega se suštinski krije ostvarivanje isključivo ličnih interesa što je dugo vremena bio slučaj u Crnoj Gori.

Činilo se da će nova lica u politici, zajedno sa onima koji su dugo bili opozicija, stvoriti neki drugačiji ambijent sa mnogo više političkog razumijevanja i solidarnosti. Na momente je i ličilo na to, ali se brzo sve vratilo na poznate modele ponašanja.

Od kada je PES prestao da bude jednostavno Pokret i postao klasična partija došlo je do sukoba između predsjednika Milatovića i premijera Spajića i svega lošeg što je iz toga proisteklo.

Bivši premijer Abazović je potrošio dio svog, prethodno stečenog političkog rejtinga, na organizaciju rušenja vlade premijera Krivokapića, dio tokom sastavljanja svoje vlade koja je veoma kratko egzistirala, a sada troši to što je ostalo na rušenje aktuelne vlade.

Za DPS-a i njenog predsjednika Živkovića je i dalje poimanje politike isključivo vezano za bivšeg predsjednika i njegove tekovine, kojih se ne odriču. Riječju, u toj partiji kada kažu politika misle na Mila Đukanovića i obratno, za njih je to jedno isto.

Dok predsjednik skupštine Andrija Mandić sa NSD pokušava da bude pomiritelj javio se, bez ikakve posebne potrebe, njihov "Marko Kraljević" da nastavi ratove iz prošlosti.

Lider DNP Milan Knežević, kao bivši šef odbora za bezbjednost, preduzima operativne mjere i radnje prema sveštenstvu Mitropolije crnogorsko-primorske kombinacijom "linijskog i teritorijalnog" rada i navodno rezultata nekada zaštićenih vidova komunikacije.

Iz nekih sadašnjih opozicionih partija euforično predočavaju da ih "nema u Skaj aplikacijama" – kao "vrhunski dokaz" ozbiljnog političkog ponašanja – iako su njihovi kadrovi participirali u vlasti u punom kapacitetu dugi niz godina. Možda je ipak sigurnije reći "za sada ih nema".

Najavljuje se formiranje novih partija pa stiže, ni manje ni više, nego stranka "Evropskog progresa" koju osniva bivši dugogodišnji šef tajne policije i premijer Duško Marković.

Politika u jednoj zemlji ne nastaje iz nekih mističnih stvari, ona proizilazi iz zakonodavnog okvira jedne države, njenih institucija, kulture, tradicije, obrazovanja, vaspitanja, mentaliteta i još puno elemenata. U tom okviru se suprotstavljavaju političke idelogije i partijski programi, ali se prvenstveno suprotstavljaju ljudi kao njihovi nosioci, sa svim svojim vrlinama i manama.

Veoma je teško, izvan samog sebe, tražiti moral, etiku, poštenje, pravdu, humanost, solidarnost i još puno toga, posebno u politici koja je podložna sudu javnosti. Ukoliko ih čovjek ne pronađe kod sebe još ih je teže tražiti kod drugih i od drugih ljudi, koji bi se udruživali i zajednički stremili ka državnim ciljevima.

Oni koji se udružuju radi strateškog cilja, iz više razloga moraju biti pojedinačno dovoljno politički zreli i svjesni društvenog trenutka da bi mogli tako udruženi ostvariti cilj, a ne da improvizuju i suštinski pokušavaju da budu "podrška slijepog hromom".

Nijesam se nikada bavio politikom, ali sam bio aktivni posmatrač i svjedok jednog od najžešćih političkih sukoba u novijoj političkoj istoriji Crne Gore, čije su posledice i danas prisutne.

Vidio sam šta su ljudi spremni, javno i tajno, da urade i kažu jedni drugima da bi ostvarili javne ili tajne političke ciljeve. I to je bilo veoma ružno vrijeme političkih zloduha, a velikim dijelom su platili cijenu i mnogi koji nijesu bili direktno uključeni u sukob.

Zato bi bilo korektno da oni koji trenutno politički ratuju nekako odlože konflikte do ostvarenja jedinstvenog cilja, ulaska Crne Gore u EU. Da pokušaju da nađu način da se udruže i tako uvedu državu u novo doba. Ako pokažemo državno jedinstvo možda se ta, krajnje neophodna integracija za Crnu Goru, desi i ranije.

To nije dug period, a nakon toga mogu nastaviti sa svojim pojedinačnim političkim strategijama radi osvajanja vlasti svim raspoloživim metodama i po svaku cijenu, kao i uvijek, a kako drugačije.

(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)