Sila u stvaranju novog svјetskog poretka je nažalost politika nasilja i rata јer se zaboravlja da svaki narod mora biti nezavisan i gospodar u vlastitoj kući. Ovo vrijeme na nesreću proizvodi rat i to je ono što je najnepovoljnije po čovјečanstvo, nasilje i sila su predstava "realnog političkog života". Nova crta sile je van ljudskog života – gdje vlada sila, razumu nema mjesta. Svijet živi u sili, zaboravlja se da nasilje, odnosno sila nije od koristi, niti su svijetu dobro donijeli. Zlo svijetu čine oni koji ne žele mir i dobro, još јe Eliot kazao da većinu problema u svijetu izazivaju ljudi koji žele da budu važni. Svijet je pun torture i mržnje, iako je opštepoznato da je svaka sila besmislena, i da se "silom nikada nije osvojilo srce". Gandi bi kazao da je nasilje najveća snaga kojim čovječanstvo raspolaže. Nametati drugom svoju volju je klasični vid nasilja koji neizostavno uskraćuje čovjeka. Sila nije nikada bila lijek, kako to ističu umni ljudi. Leonardo da Vinči јe, pak, tvrdio da sila nije dovijeka. Beznađe je, međutim, što sila pretežno ide ispred pravde, a rijetko kad tapka iza pravde. Biti slobodan znači imati pravo na život, ali јe nesporno da je globalizam suspendovao pravo na život, odnosno ljudska prava. Ne pretjeruje se ako se kaže da gdje drugi rade šta hoće, tamo vlada nasilje i anarhija, što dovodi do izvorišta zuluma i terora. Nasilje јe velika patnja čovječanstva, a bez pravde i morala nasilju se daјe maha daje. Ciceron јe zapisao da јe "snaga pravo životinje" dok јe Vesna Parun definisala slobodu da je ona "kora hljeba". Odgovorni su svjesni da je sila nerazumno suđenje koje za posledicu ima pogibiju pravde. Treba znati da se sve bitke ne mogu dobiti, јedino je Hrist stvorio najveću imperiju na svijetu, i to bez sile i nasilja, samo ljubavlju. Današnja vatra sile do detalja objašnjava globalizam. Tu predstavu ne bi trebalo da dopustiti, jer nas u suprotnom nema na terenu pravde. Sušta istina današnje sile traži razum koji će to zlo spriječiti. Zasigurno, pisati o sili i nasilju nije obični traktat, već istorijski roman o zločinu. Naprosto već јe dovoljno dokaza za knjigu o ratnoj sili, jer јe i najbezazleniji ekces pad prvde, što znači negaciju ljudskih prava. Ovim nije namjera autora da negira prava sopstvene istorije određenih naroda. Važno je napomenuti da dok nema integriteta, kohezije i miroljubive koegzistencije, sila i nasilje će vladati, kako to diktiraju moćnici. Iako nije tema ovog teksta moralnost, treba reći da zapad nije mjerilo koje se apriori prihvata, bez obzira da li je riječ o NATO ili Americi. Zadate vrijednosti koje su opšteprihvaćene su vjekovi provjerili i potvrdili. To su one vrijednosti koje su "stvorili" umni ljudi i to normalan svijet prihvata i poštuje. S pravom ističu mnogi znanstvenici da je pravo kao nauka izgubilo svoj kod i hod. (Ne)pravo definišu sile zapada. Običan čovjek se pita šta to sile zapada nijesu sve izmijenile. Odgovor bi bio da nisu promijenili jedino Kulonov zakon i Kvadraturu kruga. Poznavaoci logičke matematike kažu da je na problem Kvadrature kruga potrošeno više intelektualnog napora nego za slanje čovjeka na mjesec. Zaboravlja se da je istorijski um "graditelj istorijskog svijeta". Svijest sile unaprijed želi dati temelje novom poretku, što je ipak nemoguće. Karakter sile u istoriji je poznat, pa je zanavljanje vrijednosti zapada, blago rečeno neuko zbivanje. Kreatori sile i nasilja ne smiju smetnuti s uma da je najmoćnija "usrdna molitva pravednika". Oni koji nijesu voljni da se pokaju, neodložno će izabrati patnju, koja ih neće zaobići. Oni koji nemaju mjeru i osjećaj za pravdu, neće imati kontinuitet hoda ličnog duha. Stoga ne čudi što se sila približava strasti.
(Autor јe publicista)
