Piše: Milan Ružić
Sve se preselilo, zajedno sa nama, na displeje telefona i ekrane računara, i svijet će od ovog trenutka, sasvim sigurno, težiti ukidanju pisama i u drugim državama, jer znamo da kad globalizam takne u nešto, to ne ostade živo. Danska će na ovaj način rasteretiti svoj budžet za 2.500 plata, pa samo sačekajmo da naši čuju za ovo…
Nije se malo toga promijenilo za mojih dosadašnjih 37 godina… Nastalo je mnogo toga što je u mom djetinjstvu djelovalo kao daleka budućnost i naučnofantastična priča, ali mnogo više stvari je nestalo. Baš skoro smo na jednoj književnoj večeri imali slučaj da je jedan glumac rekao onu čuvenu – okreni nulu. I ništa se nije dogodilo. To više nije stvar na koju će publika reagovati.
Tako će i za ko zna koliko godina, ali svakako nećemo mnogo čekati, neko pomenuti pismo, a mlađima će neko morati da objasni da je u pitanju prethodnik mejlova ili DM-a (kako se popularno nazivaju direktne poruke na društvenim mrežama). A taj neko ko bude objašnjavao, svakako će to učiniti zbog situacije i moraće brzo da objasni da se nešto drugo ne propusti, pa neće stići da prenese radost ili bol pisanja, priču o tragovima suza i razmazanog mastila, mirisanju papira, stavljanju cvijeta u kovertu, predavanja pisma poštaru ili ubacivanje u kitnjaste crvene poštanske sandučiće na trgovima gradova. I ko će tek prenijeti onaj divni, a ponekad i zastrašujući, osjećaj čekanja kod sandučeta zakačenog na zid zgrade ili za kapiju i svakominutnog provjeravanja, dizanja zavjese kad čujete motor ili auto, trčanja na prozor kada zaškripe ulazna vrata od zgrade ili dvorišta, pa i drhtanje ruku dok otvarate dragocjenu kovertu, nespretno razvijate spretno savijeni papir.
Pa zamislite samo koliko će biti tužno kada djetetu u ovim danima neke od budućih godina kažete: "Hajde, otvori laptop i napiši mejl Deda Mrazu šta želiš da ti donese.ˮ
Globalizacija će od svih nas napraviti Markesovog pukovnika kome više nema ko da piše, a mi ćemo čekati, jer pismo je ipak podrazumijevalo nekakav trud i dokaz da je pošiljaocu stalo, a mi želimo da se za našu naklonost ili pažnju neko barem malo potrudi. Danska nije daleko, ali obećanje o jednom svijetu, u kom rukom pisana riječ nešto znači, djeluje sve dalje. Drugačije će sad odzvanjati čuvena pjesma "Return to Senderˮ u izvođenju jednog od prvih manekena savremenog svijeta, apostola onoga što nazivamo globalizmom.
iskra.co
(Autor je pisac i kolumnista)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
