Piše: Vuk Vuković

18/5/11, najmlađi čovjek na zemlji je ubijen, ilegalna grupa koja je nazvana "Čudaci", organizuje se u vođenju rata protiv vlade koja obezbjeđuje/čuva manjinu i/ili (recimo tako) trezorovanu klasu, u čijem je posjedu svjetsko kulturno blago, od Mikelanđelovog Davida (kojem je dio noge u protezi), preko Pikasove "Gernike" do Big Pig, pop-kulturni rad rok sastava Pink Flojd.

Ta skulptura gravitira u vazduhu ispred balkona kapitalističke kule, minimalistički uređene zgrade (užičena ruka mlađeg brata dodiruje organsko povrće vješto servirano na bijelom tanjiru; beživotnost zrači iz atmosfere maksimalno sterilisane) u kojoj je svaka stvar od neprocjenjivog bogatstva, tako da rad, sa dozom otvorene provokacije, možda upravo šalje poruku: ovdje sjedi velika svinja! (Uzgred rečeno, svinja je izuzetno inteligentna životinja, svaštojed koji proždire i sopstveni nakot, posledičnio, to može biti simbol kapitalizma kraja).

Trenutak kad u štali – aluzija na Hristovo rođenje – ugleda crnu trudnicu, i riječi koje u šoku nevjerice izgovara: "Isuse Hriste!" Sjeme spasa, plod budućeg potomstva, znači i kraj, objava kraja potonjem "carstvu" ili poretku koji je sam sebe uništio.

Neplodnost se može tumačiti kao psihosomatsko oboljenje, reakcija na jedan isforsirani permisivni hedonizam koji je izgubio objekat uživanja, tako što ga je uznastojao uhvatiti u njegovoj prelamajućoj praznini.

"Moja beba nije zastava", kaže majka i odbija vladi prijaviti trudnoću (opet veza sa Hristovim tajnim rođenjem i skrivanjem od vlasti koje je izdalo naređenje da se pogubi jer je od strane proroka najavljeno kao novi car), jer ista nipošto ne bi prihvatila da je nakon 18 godina neplodnosti, izbjeglica, crna žena, ona koja nosi/donosi spas na zemlji koja izumire, budući da ljudska vrsta nestaje.

-SHUTTERSTOCK

Evropa je sve starija, biološki i na svaki drugi način, utoliko prije jedini izlaz može naći u – otvaranju, primanju migranata, u konkretnom (ne, dakle, da to bude ideologija ovog puta u režiji Netfliksa) stvaranju društva razlike koje će prirodno biti razbijanje hegemonije. Demokratija je i prazno mjesto koje čeka Stranca, figuru koja podriva vladara, običaje, zakone polisa, "čistokrvnu" zajednicu. Slamanje supermacije, međutim, ne znači i vladavinu anarhije, rasula, opšte orgije, upravljanje preko instinkta jačeg, lukavijeg i naposletku okrutnijeg. Stoga, izokrenimo začas, donekle, Lakanovu izjavu: koliko god ilegalna grupa "Čudaci" bila u pravu da se vlada prljavo bori protiv njih, njihova borba je i dalje ništa manje prljava. To pokazuje sve vrijeme skrivena namjera koja očigledno nije bila na strani djeteta/potomstva, nego dila sa onima na vrhu.

Neplodnost u jednom, badjuovski rečeno, "atonalnom svijetu" gdje u izolacionizmu probranih stara u sterilitetu svijet bez Drugog, i gdje spoljni svijet nestaje bivajući prepušten getoiziranim masama koje su se oslobodile blokova/boksova u kojima ih je privatna policija porobljene držala. Start sa nulte tačke najčešće po neiskorjenjivoj navici ponovi staru grešku s kojom civilizacija i počinje kao ograđivanje zemlje i čuvanje pšenice koju je vjetar raznio i do našeg budućeg obora kojeg smo spremni braniti do smrti.

(Autor je književnik)