Piše: Borivoje Ćetković
Jedan od tih potisnutih, ignorisanih pojmova je i militantni imperijalizam, forma koju karakteriše ne samo dominacija države ekonomskim i političkim uticajem, već je u pitanju država koja koristi silu, vojsku za direktno osvajanje (kolonijalizam). Potčinjavanje drugih često je kroz istoriju pravdano ideologijama o kulturnoj, rasnoj, vjerskoj superiornosti, a kao ekstremna forma javlja se kao uzrok ratova (kao što je Prvi svjetski rat). Kolonijalizam nastoji da ostvari direktnu kontrolu nad udaljenim zemljama, pretvarajući ih u kolonije. U svom ekstremnom obliku militantni imperijalizam je povezan sa maksimalnim nacionalizmom i željom za svjetskom prevlašću, što dovodi do sukoba, ratova. Ukratko, to je najagresivniji i najdirektniji vid imperijalizma koji koristi vojnu moć za stvaranje i održavanje imperije, što ga čini uzrokom velikih sukoba.
Šta reći o spoljnoj i unutrašnjoj politici "mirotvorca" Donalda Trampa, o kontradikciji njegovih izjava, poznatih po tome da ne važe ni jedan dan, i praktično – političkim potezima koje je preduzeo ili namjerava da preduzme poput otmice venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura, njegovog proglašenja za vodećeg narko-dilera Latinske Amerike, (a u stvari radi se o otimačini venecuelanske nafte i njenih prirodnih resursa), kupovina ili nasilno prisajedinjenje Grenlanda, prisvajanje Panamskog kanala, promjena imena Meksičkog zaliva, prisajedinjenje Kanade SAD, hiljade ubijene djece, staraca, žena u izraelsko-palestinskom ratu, bombarovanje Irana u kratkotrajnom ratu sa Izraelom, pokušaj rušenja iranskog režima organizovanjem opozicije iza koje je stajao Izrael, (sukobi u kojima je stradalo nekoliko hiljada građana). U unutrašnjoj politici pomenimo Trampov odnos prema emigrantima, enromno bogaćenje malog broja multimilijardera i masovno siromaštvo američkih građana lišenih osnovih životnih potrepština. Ogromne socijalne razlike koje su konstanta ovog eksploatatorskog sistema uzrok su brojnih klasnih, rasnih, vjerskih sukoba i trvenja. Dakle, nema sumnje, riječ je o udžbeničkom primjeru militantnog imperijalizma. Tramp ima preteče među američkim predsjednicima – Hariju Trumanu i Dvajtu Ajzenhueru. O Trumanovim "zaslugama" za čovječanstvo, posebno za Japan i Koreju, već sam pisao. Ajzenhauer proslavljeni komandant iz Drugog svjetskog rata, veliki zagovornk antikomunizma, imenovao je za državnog sekretara Džona Fostera Dalesa (1893-1969), jastreba i tvorca doktrine za uništenje Sovjetskog Saveza, istočnih država i naroda, o čemu sam pisao u svojoj trećoj knjizi trilogije Crna Gora iznutra – prošlost u sadašnjosti Crnogorski separatizam – istorijski korijeni i razvoj. Postoje ralozi zašto sam naveo Ajzenhuera kao američkog predsjednika koji je uticao na Trampa. Naime, u prilogu Pokoravanje imperijalnoj politici Fidel Kastro, veliki državnik i istinski revolucionar, (ne samo da je kao malo ko poznavao funkcionisanje američkog militantnog imperijalizma, već je znao i kako se treba boriti protiv njega), objavljenom 27. avgusta 2007. godine, pominje "slavnog predsjednika Ajzenhaura, koji ne da nije bio protivnik antikubanskog terorizma, nego je čak bio njegov inicijator, treba barem da se zahvalimo na njegovoj
definiciji vojno-industrijskg kompleksa, koji danas sa svojom nezajažljivom i neizlječivom pohlepom, predstavlja motor koji ljudsku vrstu vodi u sadašnju krizu". (Kastro, Razmišljanje vrhovnog komandanta, Beograd, Naš pečat, 2008:165). Da zaključimo: vojno- industrijski kompleks spregnut sa finansijskim kapitalom je pokretačka snaga militantnog imperijalizma američkog društva – politike vladajućih elita da je Amerika iznad svega i da gospodari čitavim svijetom. Njihovom otrežnjenju, opijenošću vlastitom veličinom nezadrživo doprinosi NR Kina – nukleus emancipatorskih, antikolonijalnih, antiimperijalstičkih pokreta širom planete.
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
