Piše: dr Ilija Kračković

Fiskalna strategija i set zakona, koji su preduslovi za projekat Evropa sad 2, predstavljaju najveću prevaru u istoriji crnogorskih ekonomskih reformi, kada su u pitanju realne ekonomske mogućnosti. Iako ovom izjavom dovodim u rizik moj pedesetogodišnji rad, kao privrednog rukovodioca, finansijskog stručnjaka, naučnog radnika i profesora Univerziteta, ovo navodim iz jednostavnog razloga što će krajem 2025. godine doći do novog zaduženja od 300 miliona eura, isključivo za ličnu potrošnju (plate, penzije i socijalna davanja). Ovo iz razloga što će parlamentarna većina nastojati da se program realizuje po svaku cijenu, ne mareći za ekonomski položaj Crne Gore, kao i činjenicu da u naredne dvije godine Crnu Goru očekuje vraćanje 2,5 milijardi eura starih dugova.

Osnovni povod ovog mog teksta je emisija Okvir na RTCG od prije 10-15 dana. Emisija je po ko zna koji put potvrdila sistem partitokratije u Crnoj Gori, daleko jači u odnosu na pređašnju vlast. Koliko je partitokratija uzela maha u Crnoj Gori govori izjava direktora Fonda PIO u toj emisiji koji je rekao da je "program Evropa sad 2 dobar projekat", navodeći da će u prvoj godini deficit Fonda biti 180-200 miliona eura, a u drugoj 400 miliona eura i da će sve to na prihodnoj strani biti nadoknađeno povećanjem PDV-a na smještajne kapacitete, kao i povećanjem akciza na mirna vina, poreza na igre na sreću, itd.

Gospodine direktore Fonda PIO-a: kako može biti nadoknađen deficit Fonda do 2026. godine od 1,3 milijarde eura tehničkim "šminkanjem" prihodne strane? Pošto je u pitanju državni fond, smanjenjem doprinosa doći će u pitanje kako aktuelne, tako i buduće penzije. Takav projekat direktno će dovesti do smanjenja konkurentnosti naše ekonomije i uticati na porast inflacije. Gospodine direktore, vjerujte da nam je dosta uvozne inflacije, da ne podstičemo domaću.

U istoj emisiji, predsjednik Unije poslodavaca zdušno je podržao projekat, zato što su poslodavci Crne Gore dobili dodatnih 5,5 odsto. Gospodine predsjedniče, 2002. godine kada je formiran Socijalni savjet Crne Gore – rukovodstvo Unije poslodavaca nije tako razmišljalo, a sjednice savjeta su redovno održavane i sve odluke donošene su konsenzusom. Danas, nažalost, nije tako, sindikate ne pita niko ništa, važni zakoni se donose bez javne rasprave, a sve zaslugom dva vrhovna komandanta – Andrije Mandića i Milojka Spajića. Četvrti učesnik u emisiji Miloš Vuković bio je i dalje čvrstog stava da je projekat neodrživ.

Građani Crne Gore, ovo je treća najveća prevara u poslednjih 50 godina na post-jugoslovenskim prostorima. Prva se desila sredinom 80-ih godina, čuvena afera "Agrokomerc" Velika Kladuša, Bosna i Hercegovina, kada je Fikret Abdić, čelnik "Agrokomerca", emitovao nekoliko stotina miliona dinara mjenica bez pokrića. Stradali su mnogi kolektivi u BiH, kao i građani. Međutim, nekada moćna Jugoslavija i Centralna banka sanirali su posljedice.

Druga prevara se desila formiranjem dvije privatne štedionice, čiji su vlasnici bili Dafina Milanović i Jezdimir Vasiljević. Građani su pohrlili da ulažu, a poslije dvije godine ostali su ojađeni i prevareni. I u ovom slučaju reagovala je država. I sada, ovo je treća prevara, gdje će posledice najviše osjetiti građani Crne Gore.

Gospodine premijeru, svoj projekat zasnivate na raspodjeli, završnoj fazi reprodukcije. Ni riječi u programu o prvoj fazi reprodukcije koja glasi; investicije, proizvodnja, zaposlenost, produktivnost, tržište = nova vrijednost. Samo se bavite presipanjem iz šupljeg u prazno. Nemojte to da radite. Jedinstvena formula grupe ekonomista sa Kembridža, koja govori o odnosu indikatora ekonomske moći Crne Gore na jednoj strani i lične potrošnje, govori da će u slučaju implementacije Evropa sad 2, ekonomiji Crne Gore nedostajati 20 odsto sredstava.

Gospodine premijeru, kako možete zamisliti porast standarda kad nam je BDP po glavi stanovnika 1,7 puta manji od Srbije? Zaduženost po broju stanovnika je na nivou nekih afričkih zemalja. Bilans ekonomskih odnosa Crne Gore sa inostranstvom, gdje je pokrivenost uvoza izvozom ispod 15 odsto, najgori je u regionu. S druge strane, premijer se hvali minimalnom penzijom od 450 eura. Dobro je da nema gladnih, ali naši penzioneri su zaslužili više od toga, odnosno penziju u visini prosječne plate i to je jedino ispravno.

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”