Piše: Momčilo Pantelić
Ubijen je desničarski propovjednik Čarli Kirk (31), važna karika u promovisanju kursa Donalda Trampa. Za koga se, u krugovima njihove Republikanske partije, čak šuškalo da bi, "kad dozri", mogao da se upusti i trku za predsjednika SAD. Ali, projektil je uništio taj projekat.
Puščanim hicem mu je život prekratio Tajler Robinson (22). I to usred Kirkovog mitinga u univerzitetskom kampusu, u američkoj saveznoj državi Juti.
O ubici se zna nedovoljno, a dok je ovaj tekst išao u štampu, još nisu bili razjašnjeni ni njegovi motivi. Istraga ide u rasponu od ideološkog obračuna, do potrebe da se kazni barjaktar netrpeljivosti prema transrodnim osobama, u kakve mu spada cimer – intimni partner.
Ali, i dok se još nije znalo ni za kim se traga, slučaj je, s najviših mjesta, podignut na najviši nivo. Desničarska Bijela kuća je, bez ponuđenih dokaza ali "potpuno ubijeđena", za inspiratore zločina ocrnila opozicione demokrate. Preciznije, njihovo krilo "radikalnih, ljevičarskih ludaka… koje moramo da prebijemo", riječi su šefa države, koje je zabilježio vašingtonski Politiko.
Predsjednikove teze razradili su potom mnogi trampisti. Potpredsjednik Džej Di Vens je priznao da i u njihovim redovima "ima ludaka, ali da je statistička činjenica, da većinu ludaka u američkoj politici čine ponosni članovi krajnje ljevice".
Znatno konkretniji je bio jedan od glavnih trampističkih glasnogovornika, Stiv Benon. Po njemu, "ljevica je proglasila rat Americi", pa je predsjednik sada posvećen iskorjenjivanju terorističkih organizacija kao što je Antifa" (organizacija antifašista).
Ljevičari pobijaju sve te optužbe, ne poričući da i među njima ima nasilnika, ali da je takođe statistička činjenica, da je takvih više među vladajućim desničarima i njihovim ekstremističkim ograncima. I ukazuju da podjele zaoštrava posebno predsjednik, u stilu – ili si uz mene ili sam protiv tebe.
Međusobne diskvalifikacije kao da nemaju kraja. A i nedostaju lideri, drugačijeg kova, koji bi uvjerljivo promovisali toleranciju i smirivanje strasti, konstatuju hroničari.
Stoga je kolumnista Njujork tajmsa, Tomas Fridman poslao predlog Trampu da se mane ambicije da će u Ukrajini i Gazi izdejstvovati mir i tako dobiti žarko mu željenu Nobelovu nagradu. Bolje se potrudite, poručio je, da nas iznenadite i zaslužite da vam mi dodijelimo nagradu za postizanje mira među nama, dovedenih sada na prag novog građanskog rata.
Atentat na Trampovog mobilizatora je, u međuvremenu, poslužio kao povod za političku konfrontaciju, nalik unutrašnjem hladnom ratu. Produbljuju se rovovi između "dragih i drugih", gomilaju se optužbe za povampirenje komunizma i autokratije, masovno se dijele otkazi nepodobnima, političari strepe da i njih ne presretne neko tane…
U suštini, zaoštrava se preispitivanje identiteta – šta je Amerika i kakva treba da bude. Kirkova zaostavština je vrlo polemična.
U cjelini uzev, smatrao je da je ugrožena dominacija bijelaca, Martin Luter King mu nije bio dobra osoba, kritikovao je profesore zbog "skretanja ulijevo" i žene koje ne žele da rađaju, smatrao je da se pretjeruje sa inkluzivnošću i empatijom, tvrdio je da je islam nespojiv sa zapadnom civilizacijom, protivio se homoseksualizmu i imigraciji kao prijetnjama po nacionalni identitet…
Zastupao je i stav da je Tramp pokraden na izborima 2020. i učestvovao je u transportu mase koja je nasilno htjela da ga proglasi pobjednikom. A Tramp je posle reizbora sve osuđene za te delikte pomilovao, što analitičari ocjenjuju kao dalekosežni čin podrivanja autoriteta sudstva i izbora kao temelja demokratije.
Kirk je, kao i većina republikanaca, bio protivnik kontrole naoružavanja građana (njih 340 miliona posjeduje oko pola milijarde raznih pucaljki, prenosi madridski Pais). Čak je govorio i da je normalno da se izgubi po neki život, zarad očuvanja slobode ličnog naoružavanja. Sa ovog svijeta je otišao u skladu s tom računicom.
Uticaj mu niko nije osporavao. Bitno je doprinio ne samo povratku Trampa na vlast, nego i širenju desnila po svijetu.
Mnogi strani državnici su pohrlili da izraze saučešće Trampu, zbog gubitka koje je projektil nanio njegovom projektu, kome je Kirk bio važan propagandni oslonac. Niko od njih se nije toliko unio u taj slučaj, kao ovdašnji predsjednik.
Ocijenio je da će tamošnji atentat predstavljati "jednu od prekretnica u budućnosti", a da je ovdje spriječio atentat na sebe (ponovljeno po ko zna koji put) koji bi Srbiju odveo u propast. Onda se "stoprocentno usaglasio" s Trampovim reagovanjem, pa je njegovo okrivljavanje tamošnje krajnje ljevice, pojačao tvrdnjom da je ovdje banulo "anarho-liberalno-ljevičarsko ludilo". Iako je u toku "samo" studentsko-građanski bunt, uz zahtjev za vanredne izbore.
A onda je obznanio, da je očekivao da će mu Kirk doći u goste već sledećeg mjeseca. Možda bi se i on uklopio u polemični projekat ovdašnjeg Ekspa, da ne bješe kobnog projektila u Juti.
Ali, zato je ovdašnji predsjednik gostovao na velikom Ekspou u Japanu, a ne na obilježavanju dana srpskog jedinstva. Obreo se tamo kao lider koji želi da uči o organizaciji velike izložbe.
Tog istog 15. septembra, bio je i Međunarodni dan demokratije, od koje on, zna se, ne želi da uči. Vidi u njoj projektil koji ugrožava njegov poodavno eksponirani projekat autokratije.
novimagazin.rs
(Autor je spoljnopolitički komentator)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
