Piše: Milan Vukelić

Tragična dešavanja u Izraelu, čiji smo svjedoci, ne samo ovih dana već i godinama unazad, možda je najbolje opisati riječima francuskog naučnika Bleza Paskala, koji veli: "Ljudi nikada ne čine zlo sa toliko entuzijazma i doslednosti osim kada to rade iz religijskih ubjeđenja." Religija je kroz istoriju oduvijek bila predmet brojnih sukoba i oni su se uglavnom završavali krvavim ratovima koji su odnosili veliki broj žrtava.

Aktuelni sukob, u čijem su fokusu Palestinci i Jevreji, motivisan je prije svega žudnjom za potpunom kontrolom nad Jerusalimom. Iako taj višedecenijski sukob u sebi sadrži elemente etničkog, nacionalnog i ideološkog, ipak je on u suštini religijski. Naime, predmet spora je sveta zemlja koju obje strane smatraju svojom, te stoga i žele da odstrane one koji takođe pretenduju na kontrolu nad njom.

Da bi se u potpunosti ostvarili kao vjernici, Jevreji moraju obavljati određene religijske prakse, u koje spada i prinošenje žrtve i to isključivo u Solomonov hramu, koji je inače dva puta rušen (prvi put od strane Vavilonaca, a drugi put Rimljana). Prema predanju, kralj Solomon je podigao hram na svetoj gori Sion, gdje je Avram bio spreman da po Jahveovom nalogu žrtvuje svog sina jedinca Isaka. Takođe, Jevreji vjeruju da je na gori Sion počelo stvaranje svijeta, jer je upravo na tom mjestu Bog od zemlje stvorio Adama i udahnuo mu dušu, a tu je pokopano i njegovo tijelo. Stijena na kojoj je podignut Solomonov hram, za Jevreje je "temelj svijeta", a vjeruje se da je pećina ispod hrama mjesto gdje se vjerovatno nalazi Zavjetni kovčeg, koji je po predanju prorok Jeremija sakrio prije dolaska Vavilonaca i u kojem se čuvaju dvije ploče na kojima su ispisane Božije zapovijesti, sasud sa manom i Aronov procvjetali štap.

Pored toga što im je hram srušen, Jevreji su protjerani sa svoje svete zemlje koje se nikada nijesu odrekli, baš kao ni ideje da će ponovo, po treći put podići svoj hram i to na istom mjestu gdje se nekada nalazio. Najradikalniji Jevreji smatraju da je izgradnja trećeg hrama preduslov da se pojavi Mesija, nakon čega će uslijediti dominacija Jevreja nad čitavom planetom. Oni su pripremili sve što je potrebno za izgradnju hrama, čak i crvene junice koje tom prilikom treba da budu žrtvovane. Ipak, problem je što se sada na tom mjestu nalaze džamije Al Aksa i Kupola na stijeni, koje predstavljaju treće sveto mjesto muslimana, odmah poslije Meke i Medine.

-foto: EPA

Nakon što su muslimani osvojili Jerusalim 638. godine pod komandom halifa Omara, na mjestu gdje se nekada nalazio Solomonov hram, podignute su svete džamije Al Aksa i Kupola na stijeni, u čast noćnog putovanja proroka Muhameda, koje je u islamskoj teologiji poznato kao isra i miradž. Prema predanju, Muhamed se sa tog mjesta na svom krilatom konju Buraku uznio na nebo, putovao kroz sedam nebesa, sreo Božije poslanike i došao do drveta lotusa (poznato kao sidrat el muntaha) gdje mu se Alah obratio i od kojeg je dobio instrukcije o praktikovanju pet dnevnih namaza, kao i o samim fundamentima vjere. Ovaj događaj je od velikog značaja za muslimane koji ga tumače kao Alahovu nagradu Muhamedu za sve napore koje je uložio u svojstvu širenja islamske vjere. Suština cijelog problema je u tome što Jevreji, da bi zaista obnovili Solomonov hram, moraju srušiti dvije pomenute džamije, što muslimani nikada neće dozvoliti, jer bi to za njih bilo gotovo ravno smaku svijeta.

Pronalazak trajnog političkog rješenja za status Jerusalima, sigurno je suština bliskoistočnog konflikta, ali po svemu sudeći, nije realno očekivati da će do njega doći. Kako navodi profesor sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu Zoran Kinđić, umjesto traganja za političkim, vjernici bi trebalo da se posvete pronalasku duhovnog rješenja, a krajnji cilj za svakog čovjeka trebalo bi da bude dospijevanje u nebeski Jerusalim.

politika.rs

(Autor je doktorand Fakulteta političkih nauka u Beogradu)