Piše: Krsto J. Pejović
Danas se naročito naglašava ekonomski interes, i to kao imperativ. Pravna situacija nužno obuhvata tri člana: dva parničara u sporu i trećeg koji je sudija. Advokati ne bi trebalo da su uvijek nužni, bez obzira što je pravda primjena propisa. Govoreći o temi – advokatura, moramo naglasiti da se advokati moraju "snabdijevati" nužnim strpljenjem, što važi i za sudije. Svaki od njih ima da funkcionalno pravo shvati na svoj način. Nesporno je da nije jednostavno proučavati ljudsku stvarnost i teško ko može shvatiti viziju novog svjetskog poretka koji se nepovratno izmijenio. Takođe, teško ko može da isplanira svoj put, jer svjetski poredak ima samo jedan put. Čak i prirodu rijetko ko njeguje. Niko ne osluškuje ni svoju prošlost, odnosno prošlost svoje djelatnosti. Niko ne govori o gladi za pravdom. Ne govori se ni o potrebi umnožavanja i očuvanja vrlina. Ponekad se zaboravlja da advokata, pored apsolutnog poštenja kao opšteg pravila, treba da prate i izvjesna ograničenja (smirenost). Svakako, ono što advokat ne smije zaboraviti je osjećanje poštovanja pravde i moralnog zakona. Takođe, advokat mora polaziti od okolnosti da i dokazi i stavovi treba da budu poduprijeti činjenicama. Značajno je pitanje da li iskrenost advokata ima za jemstvo njihovu nezavisnost. Ovo pitanje je od krucijalnog značaja za današnje vrijeme.
Ovo nije običan izbor, jer advokat mora da je besprekoran i da se ne poduhvata ničega što bi ga moglo obezvrijediti. Kod pojedinih advokata dolazi do preobražaja njihovog poziva zbog političkih ili ekonomskih razloga. Dakle, novo doba daje nove obrise poziva pojedinim advokatima. Stoga je razumljiv kritičan stav prema radu određenih advokata. Mada, često pojedini kritičari nemaju obazrivosti. Mora se imati mjera, jer prava mjera potvrđuje svaku stvar, ne treba nikome da dopustiti iznošenje kritike bez razloga. Čarls Dikens je kazao da nije loših ljudi, ne bi bilo ni dobrih advokata. Zato advokate poštenim ne čini samo zakon, već prvenstveno moral. Potrebni su zdrav razum i čiste ruke. I to je sve. Dakle, plemenita žestina, savjest i sloboda u granicama zakona pripadaju zvanju advokata. Pri takvom stanju nema razočarenja u rad advokata. Razuman čovjek može biti razočaran samo u sebe. Tačno je da navodna sloboda dokazanih sredstava odbrane upliće advokata u položaj protivvrijednosti. Otuda često izbijaju nesporazumi. Na taj način hipotezama se ponekad uzima i duhovni život sudija. Međutim, advokati nijesu krivi što pojedine sudije argumentacijom obrazloženja žele stvoriti fasadu da podupru svoje odluke.
Ono što je umno, to je stvarno. Ni advokati, kao ni sudije, ne treba da smetnu s uma Hegelovu izajavu da je um unutrašnja egzistencija. Jedino djelatnost advokata treba da bude zasnovana na časnosti i poštenju. Jedino tako advokat biva zaštićen od svake sumnje. Svakako, advokat mora biti oprezan i obazriv jer je advokatski poziv svakodnevna borba. Zato je toj struci neophodna umjerenost kao načelo u kome se nalazi čovjek i kome se saslušava čovjek. U svemu tome odvažnost mora da sačuva svoju učtivost. Čak i razlozi protiv protivne strane moraju se iznijeti bez pogrdnih riječi ili djela. Svakako treba reći da i advokatura, kao i druge djelatnosti, ima svoj folklor. Dakle, čak i izmišljene priče koje bivaju ponekad "moderne" ne mogu dovesti do stanja da se radi o trgovini svojih ubjeđenja. Inače, ništa ne šteti parnici kao pristrasnost. Advokat mora da bude slobodan i nezavistan i da hrabro brani nevinog, odnosno oštećenog. Jedino se tako stiče ugled advokata. Možda su ovi navodi u današnje vrijeme za neke advokate neprihvatljivi. Ne može se zaboraviti da se advokat mora udaljiti od ljudskih slabosti. I sudije i advokati moraju shvatiti da je mjesto gdje se dijeli pravda sveto. Zato podsjetimo da je slava samo sjenka vrline. Toga mora biti svjestan svaki advokat kome je stalo do etike. Advokati kao i sudije, kako kaže Ciceron, ne treba za pravdu da traže nikakvu nagradu, jer pravda je skup svih vrlina.
(Autor je publicista)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
