Milisav S. Popović / - DAN
28/04/2024 u 09:08 h
DAN portalDAN portal
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
StoryEditor

Stav: Dva druma

Nastaviše poljem, istim drumom...Nekud ih je trag vodio, ali zaborav se sporo topio. Znali su da moraju stići, niti jedno od njih ne shvatajući gdje i kuda, ali duboko osjećajući da sve teče kako treba... i da će cilj, sam od sebe da se odmota

Piše: Milisav S. Popović

Pšenica. Umivena suncem i nedodirnuta rukom, talasala se poput zlatne presije u vrelom sudu. Stajala je na jednom od puteljaka, uživajući u pogledu, iako bješe za glavu niža od suvog mora. Potom umota kosu (nekoliko brzih pokreta) i smjesti je u kapu. Podiže mali ranac, udahnu (naoko tužno) i zaputi se stazom, dopustivši lavirintu i vedrom nebu da je navode.

Nekoliko puta je djevojče zastalo da pomiriše uplete divljih krunolista, jedan ubrala, čupnula listiće sa grančice, da istakne plave latice i nastavila hodom.

Cvrkut udaljen, blizak... bubice i pčele... opoj tišine tek preliven životom. Prošlo je dosta od kada se tog jutra zatekla na pšeničnom drumu, i nije naišla ni na koga... a i sama nije znala koga očekuje. A potom, baš onda kada je mislila da hodu treba još vremena a stabljikama da je drže podalje od svijeta, nabasa na njega!

Ispusti cvjetić, raširi obraze i (najednom) sjeti se svega (pa, skoro svega):

– Dragi moj najdraži! – zatrča se dok su stvari u rancu zveketale za njom.

Bijeli tigar, tek rasklupčan iz sna, zijevnu i zaputi se put nje.

Bješe toliko veliki, da kad su stigli jedno do drugoga, punih ruku i vascijelom snagom se nakačila oko njegovog vrata – ne pomjerivši silnog ni za tren.

– Dragi moj.... dragi moj... – upetljala je prste kuda je mogla, a tigar je nježno lizao onaj otvoreni dio oko vrata.

Grlili su se i mazili dovoljno dugo dok im se toplina nije ujednačila, a duše navikle i uz krzno i kožu preporodile.

Nastaviše da idu stazom... nastaviše bez usamljenosti. Nešto mu je pričala, izgledalo je da je razumije, samo bi pokoji put zijevnuo i zamljackao... vjerovatno omamljen suncem.

Kada je podne pristiglo, a sjeni se stanjile, sa obzorja horizonta začu se lepet krila. Gornji vrhovi pšenice se poviše. Stigla bijela vrana! Previše velika, da bi bila stvarna.

– I ti si tu?! – dodirnu je do grudi dok je lebdjela iznad njih. – I ti si me našla?! Pa sada smo svi tu!

Tigar frknu, prijateljski, vrana graknu i napravi dva tri kruga iznad njihovih glava, dok se nije odlučila i spustila djevojčetu na rame. Bješe ogromna, i ta slika nekako bi nezgrapna, ali izgleda da težina ne bi značajna, jer malena je razdragano gazila, kao da nema nikakvog tereta. Sada ih bi troje, i priča bi potpuna. A kakva?, to ni pripovjedač ne zna.

Nastaviše poljem, istim drumom...Nekud ih je trag vodio, ali zaborav se sporo topio. Znali su da moraju stići, niti jedno od njih ne shvatajući gdje i kuda, ali duboko osjećajući da sve teče kako treba... i da će cilj, sam od sebe da se odmota.

Vrana bi najglasnija, djevojčica najsmijanija, tigar uporno mudar... a put dug, vijugav, nemoguć da se prepriječi ili drugim načinom okrivuda. Djelovalo je da zlatnoj šumi nema kraja.

Ali svemu dođe kraj.

I pšenica naglo na jednom mjestu odstupi.

Ukaza se kuća. Stara, ali očuvana. Prozori boje meda, vrata od zelenog sloga, a maleno dvorište prepuno listokruna.

Zastadoše sve troje. Sve troje glave poviše.

Vrana i tigar pogledaše u djevojče. Ona vid nije svlačila s kuće.

– Dom – tiho reče i krenu naprijed. Vrana se blago premjesti na leđa bijele zvijeri i ostade da na istom mjestu sačekaju dok im se ne vrati.

Na vratima je zatekla cjedulju, umotanu u nepromočivu foliju. Nije je otvarala, ali je tačno znala šta je pisalo: "Dragi putniče, unutra sam ja. Vlasnica svih ovih polja i jednog lijepog života. Ali bila sam sama... i ovo pišem u času kada me izdaje snaga. Stara sam i stigao je kraj. Molim te da se postaraš šta će biti s mojim ostacima... a tebi ostavljam sve. Neizmjerno zahvalna. Baka Stana". I datum od prije godinu dana. A u foliji dvije figurice, bijeli tigar i bijela vrana. Njene dragocjenosti od kada je bila mala.

– Niko nije došao... – tužno prošapnu –... niko me nije pronašao.

Pomilova vrata, ali ne uđe unutra.

Udahnu koliko je mogla i okrenu se. Pođe nazad.

Tamo su je čekali njih dvoje, spremni da je utješe... no ne bi potrebe.

Zagrli ih oboje, u mirisnom perju i toplom krznu izgovori "dobro je", ispravi se, pogleda u puteljak što je vodio nekud gore i osmjehnu se: Idemo. Vrijeme je.

I duhovi dobrih duša odoše.

(Autor je književnik)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu

Komentari (2)

This comment was minimized by the moderator on the site

Treba to legalizovat i baciti se na masovnu proizvodnju. Ko hoće da se drogira, već mu je široko polje. Sa legalizacijom, kriminalne grupe ostaju bez značajnih prihoda, što opet rezultira smanjenom jačinom, tj. sniženim nivoom THC-a. Kanabis ima...

Treba to legalizovat i baciti se na masovnu proizvodnju. Ko hoće da se drogira, već mu je široko polje. Sa legalizacijom, kriminalne grupe ostaju bez značajnih prihoda, što opet rezultira smanjenom jačinom, tj. sniženim nivoom THC-a. Kanabis ima milion primjena, od farmakologije, građevinske, tekstilne industrije. Ne treba biti zadrt, treba se informisati.

Učitaj više
Hanibal_Barka
This comment was minimized by the moderator on the site

Jos nam to treba ..
Usvojili smo sve sto ne valja od zapada i pretvorili se u jednu slugansku koloniju!
Sada treba jos i da legalizujemo drogu i tu nam je kraj!
Da se skuplja sva narkomanska olos u Crnu Goru.
Jeste li vi isli u Amsterdam?
Jeste...

Jos nam to treba ..
Usvojili smo sve sto ne valja od zapada i pretvorili se u jednu slugansku koloniju!
Sada treba jos i da legalizujemo drogu i tu nam je kraj!
Da se skuplja sva narkomanska olos u Crnu Goru.
Jeste li vi isli u Amsterdam?
Jeste li vidjeli bezumnih nadrogiranih hiljada Zombija kada setaju po Centru..i Jadne prostitutke i zenske i muske koje iz izloga prozora cekaju na nakomane da ih zadovolje...
Narod ne smije dozvoliti samounistnje..EU je izabrala Crnu Goru za orgijanje...

Učitaj više
Jovan
Još nema objavljenih komentara

Ostavite svoj komentar

  1. Registrujte se ili prijavite na svoj nalog
22. april 2025 08:01