Piše: Krsto Pejović
Nije pretjerano ako se kaže da je svijet pod stresom i pred ambisom. Ratovi, invazije, ubistva, silovanja, prestupi i traume govore da je čovječanstvo u tjeskobi. Njegoš bi reka, da li je moguće da je "šenuo" čitav jedan narod? Mir rijetko ko i da pomene, iako je Erazmo Roterdamski govorio- blaženi su oni koji žele mir.
Dakle, nedostaje ljubav prema miru, kao i želja dabude spokoja. Svijet je milosrđu okrenuo leđa. Iako je strpljenje najbolja medicina, rijetko ko ga ima. Svako sve zna, ali sebe nikako da upozna. Gledamo tuđe mane, a nikako svoje da upoznamo. Njih zaboravljamo. Šamiso bi kazao da jedino majka zna šta znači voljeti i biti srećan. Stiče se utisak da je, najblaže rečeno, ljubomora jedini motiv čovjeka. Zla priča je prisutna na svakom koraku, bez obzirana to što ona kalja svaku vrlinu. Za novi, savremeni svijet jedinstvo je, nažalost, opasnost. Iskrenosti nema ni u očima, kao ni u osmijehu. Trka za profitom gazi svaki oblik morala. Svjetski intelektualci su uglavnom postali puzavice. Glas im je usahnuo. Kao da se ne shvata opasnost od već prisutnih moralnih pukotina koje su svima vidljive. Za grijeh se niko nikome ne izvinjava. Što bi narod rekao, zlo na svakom koraku, jer je sve više svijeta s lošim mislima.
Kao da je svako loš, kao da je sve najgore. Iz "poganih usta" može izaći samo zla riječ. Gete je govorio da se zlo nagomilava od naraštaja do naraštaja, dok Publije Sirijski navodi da ko želi da učini zlo uvijek nađe razlogza to. Svijet danas zna gdje zlo stanuje. Njegova adresa se ne može promašiti. Poželjno je pri takvom stanju podsjetiti na onu narodnu poslovicu: "Nema većeg zla o zle pameti". Stoga i stoji konstatacija da nijesu vremena zla nego ljudi. Zato i ne čudi što se zlo širi kao guba, kao korov. Narod stare Crne Gore i sedmoro brda znao je da kaže da je zloba (hila) sestra mržnje, odnosno da je zloba nevaljalstvo i beskorisno ponašanje. Klasična porodica je umnogome nestala, postala je mit, utopija, treba je svijećom tražiti.
Zlo je postalo navika. Nasilje je prisutno u tolikoj mjeri da preostali dio normalnog svijeta nema mira. Rijetko ko diže glas protiv onih koji gaze dobre običaje, pa stoga ne čudi što je "patnja postala jeftina". Porok kod mnogih već izaziva stres, iako je sve manje onih koji su "čista srca".
Nije bez razloga dr A.Karel kazao: "Čovjek, to je nepoznanac". Zbog sve pomenutog, ne smijemo zaboraviti da dobro činimo barem bližnjima. Očito su potrebna neka svetlija i bolja vremena i temeljitiji karakteri. Potrebna nam je ljubav, a ne rat. Oni kojima je ideal bogatstvo, a ne ljubav, jedinstvo i sloga daleko su od pravde, čiste duše i od Boga. Nažalost, stiče se utisak da svijet zapljuskuje val satanizma. To i ne čudi. Nema međunarodnog javnog prava i međunarodnog ratnog prava. Ujedinjene nacije su umnogome ostale bez svoje funkcije. Nacifašizam oblikuje mnoge države Evrope. Nikada kao danas nije bilo potrebnije vrijeme za molitvu. Učinimo sve da bude manje stresa, stradanja, patnje i nevoljnog naroda. Jer ništa se u svijetu ne događa slučajno. Veliki dio svijeta očajava, zato neka nas ne čudi što srce časnog čovjeka često uzdiše. Važno je da znamo za pravdu, jedinstvo, slogu i ljubav. Samo se iz sloge i ljubavi stvari umnožavaju. Sve je drugo haos koji urušava i uništava svjetski poredak.
