Piše: Ratko Kontić
Veoma filozofski prilazi analizi svjedočenja i svjedoka i ukazuje na njihovu važnost, razdvajajući analizu subjekata svog misaonog procesa na različite društvene pojave i događaje, dok posebno apostrofira nedavno svjedočenje bivšeg policijskog funkcionera.
Pobudu sopstvenog misaonog procesa koji je postao tekstualna forma u vidu kolumne počinje suštinski konstatacijom da je bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović "definitivno bio kriv" za nešto, te da je opet bivši predsjednik Crne Gore i bivši premijer Milo Đukanović kurtoazno odbio da svjedoči u Hagu protiv njega "iz visokomoralnih razloga".
Prema misaonom procesu B.J.B., koji je prerastao u tekstualnu sadržinu, Momiru Bulatoviću je trebalo suditi zbog nečega i, Bože moj, nije mu suđeno zato što Milo Đukanović nije htio da bude svjedok optužbe.
Da je Milo Đukanović želio da svjedoči, Momir bi "vjerovatno bio proglašen krivim" za nešto i "pravda bi bila zadovoljena".
Tako sam ja shvatio razmišljanje pjesnika i pisca i svega ostalog što on predstavlja u sredini u kojoj živi, misli i stvara. I jasno je da on nije samo pozorišni kritičar, već i hroničar.
Ako bi se sumirao početni misaoni proces B.J.B. i njegova realizacija u vidu teksta, jasno je da se radi, u stvari, o njegovom diskretnom svjedočenju u odnosu na prošla vremena i ukazivanju na "sigurnog krivca" koji nije adekvatno kažnjen, jer Milo Đukanović nije htio da svjedoči.
Ono što je vjerovatno bilo u sadržini misaonog procesa B.J.B., ono što se naslućuje, ali ga nema u tekstu, jeste da je po njemu Milo Đukanović bio tako "kredibilan svjedok" da bi Momir Bulatović vjerovatno završio "na lomači".
Tako ja razumijem njegov misaoni proces upakovan u opšte pojmove o svjedočenju i svjedoku.
Poznavao sam dobro pokojnog predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića. Znam da je bio čestit čovjek, koji nije nikome lično učinio nikakvo zlo. Niti pomislio da ga učini. Kao predsjednik države trudio se da daje doprinos onoliko koliko su to dozvoljavale više objektivne nego subjektivne okolnosti, najviše zbog veoma ružnih vremena u kojima je radio.
I nikada, ali baš nikada, bivši predsjednik i višestruki premijer Milo Đukanović nije mogao biti bilo kakav svjedok protiv Momira Bulatovića. I nikada on nije mogao svjedočiti protiv Momira Bulatovića za bilo šta.
Svjedoci su lica koja su svojim čulima neposredno opazila događaj, treba ih pažljivo saslušati ili im dati mogućnost da napišu svoju izjavu. Kod svjedočenja je veoma važna procjena profila ličnosti svjedoka i njegovih osobina, odnosno tipova svjedoka.
Od tipova emocionalno labilnih ličnosti do emocionalno stabilnih ličnosti. Od tipova posmatrača do tipova opisivača i tipova tumača. Od tipova brbljivaca do tipova ćutljivaca. Od tipova precjenjivača do tipova potcjenjivača, sve do tipova lažljivaca.
Od tipa svjedoka zavisi i njegovo svjedočenje.
(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)
