Piše: Milisav S. Popović
Elem, Nil deGras Tajson je astrofizičar. Nije izumitelj, niti je autor bilo kakvog proboja koji bi promijenio tok nauke. Nema vlastitu teoriju, nema eksperiment koji je presavio epohu. Njegovi dosadašnji radovi su ocijenjeni kao "korektni", ali inkrementalni, unutar već postojećih okvira. Dopisao, promijenio red rečenica i potvrdio ono što su drugi prije njega uradili (tzv. parafraziranje parafrazera dok prepisuju originalne citate).
Njegov naučni doprinos je do dana današnjeg sveden na ulogu administratora koji održava sistem, ne onoga koji je prelamač paradigmi. I to nije strašno... jer je genijalnost monumentalno rijetka pojava.
Međutim, njegova stvarna uloga, koja mu je donijela ogromni novac i popularnost (toliko veliku da se smatra jednim od 100 najuticajnijih osoba na planeti) zasniva se na odluci da postane naučni komunikator i popularizator nauke. I u tome je, malo je reći, izuzetno uspješan. Dopadljive pojave, glumačkih afiniteta... u poslednjih nekoliko decenija, izgradio je legendarni omot oko svog imena. Otomorfio se u dvorac, i postao izuzetno skup učitelj za one koji nisu imali sreću da prođu kvalitetno obrazovanje.
Recept njegovog uspjeha je zapravo bio izuzetno "prost": uzeti visoke, izuzetno visoke, apstraktne koncepte i prevesti ih na jezik koji masa može da proguta i svari. Tu je njegov domet, tu mu je moć, tu mu je publika poklonila bezrezervnu pažnju. Publika ga je i učinila bogatim i slavnim. S pravom, jer je obavljao izuzetan posao.
Sve dok jednog dana, nije došao i silovito sebi zabio du.e u usta...
Pride, neisprovociran.
U više medijskih nastupa počeo je da se bavi Teslom... na potcjenjivački, omalovažavajući način. Unižavanje njegovog cjelokupnog doprinosa, braneći Edisona i ukazujući da on sam nikada "nije uskočio u hajp oko Tesle, jer to Tesla ne zaslužuje". Onda je sve kulminiralo u intervjuu gdje je iz sebe ispustio salve intelektualnog otrova prema čovjeku koji je promijenio civilizaciju.
Imajte na umu – deGras nije rekao da je Tesla "bezvrijedan"... uradio je nešto mnogo gore, njegove izjave su bile samopokroviteljske i reducirajuće. Htio je da ga svede na električara... zamjenjivača sijalica. Na "čovjeka koji je nešto mogao, ali nije imao biznis strategiju, pa je umro siromašan". I to mu je bila završnica. To. Neka što se svijet ogriješio o Teslu, i pitanje je da li će ikada sprati grijeh kolektivne krivice... Nego, braniti lik i djelo Edisona (zvijeri), pride kasapiti truplo jelena – bješe novi nivo bezočnosti kojem se moglo svjedočiti.
Ljubomora, i nakon Tesline smrti... i nakon što su ga pokrali... ostala je da gori jednakim plamom, i dokaz je koliko se ne može podnijeti kada su moć dobra i genijalnosti našle otjelotvorenje, makar jednom u milijardama pokušaja. No, da prekinemo ovaj ropac sentimentalnosti... i budemo u dosluhu struke, radi praktikuma dosljednosti.
Reakcija publike je bila uzavrela! Intenzivna. Silovita. Peticije, otvorena pisma, optužbe za aroganciju, pa čak i za nepoznavanje istorije nauke. Tesla je najednom "branjen" ne kao ličnost, već kao princip!... i bjehu to dani kada smo mogli da budemo ponosni na čovječanstvo. Odasvud je stizala buka... Indija, Evropa, Kina, Japan, Amerika, Kanada... svi ujedinjeni u osudi. A, da li se Nil deGras izvinio?
Nikada. Zbog pritiska javnosti, izveo je semantički prepad, bacajući protagonistički suzavac... izgovorio samouvjerene, zbunjujuće fraze "kako on zapravo poštuje Teslu... ali"... ostao je pri osnovnom stavu da je mit veći od realnog doprinosa. Iako su mu kolege predočile da su drugi, krađom njegovih patenata, dobili Nobelove nagrade... ne... i dan-danas ne posustaje.
Uzgred, neko je proračunao da samo jedan njegov čas (dnevnog angažmana) vrijedi više no sav novac koji je Tesla zaradio u poslednjim decenijama života. Samo jedan čas. I opet je nedovoljno da samo... stane.
I da završimo... Nil deGras Tajson, nije izumitelj niti autor epohalnih naučnih otkrića, već prevashodno tumač i medijator postojećeg naučnog znanja.
No, prevođenje nije isto što i stvaranje. Kartograf nije kontinent. Dirigent nije kompozitor.
A posmatrač munje ne može biti isti kao onaj koji je munju uhvatio golim rukama i osjetio joj kožu.
Zbog (bolje reći – usljed) njegovog ponašanja... kategorija poricanja značaja izuzetnih (od strane nedostojnih) danas se i zvanično naziva deGras Tajson efekat.
(Autor je književnik)
