Piše: dr Ilija Kračković
Posebno upozoravam moje kolege, penzionere, koji u narednom periodu od dvije do četiri godine, neće moći da valorizuju svoj dugogodišnji rad u vidu redovnih primanja penzija. Zato oni treba da podignu svoj glas, a sve u cilju budućeg dostojanstvenog života. Neka ih ne sputava odluka o porastu minimalne penzije na 450 eura. To je bio prvi ekonomski populizam, odluka bez ikakve ekonomske analize, sračunata na održavanju i dobijanju vlasti. Kasniji modeli u ekonomskoj agendi Evropa sad I i II, polako, ali sigurno vode Crnu Goru u finansijski bankrot.
Izjava predsjednika države iz juna, koji je komentarisao ekonomsku politiku Vlade, podstakla me je da napravim kratak osvrt na ekonomsku politiku u periodu od 2020. godine pa do danas. Osnovna sinteza komentara, u najkraćem se mogla svesti samo u jednoj rečenici "Troši se, a nema se". Za pametne dovoljno. Kritika je bila na mjestu, ali suviše blaga. Nažalost, mnogi intelektualci s kojima sam razgovarao tumačili su ovaj komentar kao odioznost predsjednika prema premijeru. Međutim, nijesu u pravu, predsjednik je rekao istinu.
S obzirom na to da se veoma dugo bavim problematikom privrednog razvoja Crne Gore, očekivao sam da će promjenom vlasti, a posebno uspostavljanjem ekspertske Vlade 2020. godine, doći i do promjene kursa na tom planu. Posebno zbog toga što je na čelo Ministarstva finansija došao ekspert koji je sticao znanje i iskustvo na prestižnim destinacijama. Na moju žalost, prevario sam se. Ova Vlada, po kriterijumima ekonomske nauke, daleko je lošija od prethodne za koju sam tvrdio u mojim kolumnama da je uništila sve čega se dotakla. To što je u jednom trenutku, čisto populistički, bez ikakve valjane analize, podigla plate i penzije i za kratko popravila standard građana – ne amnestira je od posljedica do kojih će dovesti veoma brzo jedna takva politika. Trebalo je takva Vlada da zna da je vještačko dizanje zarada i penzija mimo ekonomske osnove, kratkoročan potez, koji za kratko podiže tražnju i u kratkom periodu od najviše dvije godine, ubrzava promet, pa se osjeti boljitak. A šta kada prođe taj period? Počinjemo da se suočavamo sa našom dugogodišnjom stvarnošću, a to je: loša privredna struktura, veoma nisko učešće realnog sektora u strukturi privrede, porast zaduženosti, nelikvidnost i oko 20.000 privrednih subjekata u blokadi, niska ekonomska efikasnost i pad bruto društvenog proizvoda i na kraju katastrofalan bilans ekonomskih odnosa sa inostranstvom, sa pokrivenošću izvoza uvozom ispod 15 odsto (gore nego u mnogim afričkim zemljama). I kao rezultat takve populističke politike rastu deficiti, suočavamo se svakodnevno sa protestima vezanim za nizak standard i slično i, što je najgore, počinjemo da posežemo za pozajmicama, i to vrlo stidljivo, koje nijesu u funkciji refinansiranja starih dugova, već isključivo potrošnje.
Gospodine premijeru, odmah po stupanju na mjesto ministra finansija, u fokus svoje ekonomske agende stavili ste potrošnju, kao poslednju fazu reprodukcije. Nigdje investicija, nigdje promjene privredne strukture, nigdje proizvodnje i produktivnosti, nigdje nove vrijednosti. Vjerujem, premijeru, da to nijeste naučili od Japanaca. Ukinuli ste doprinose za zdravstvo i unakazili penzioni fond. Nigdje ni riječi kroz budžet ili kroz neku posebnu agendu, ni jedne riječi, o nekim stabilnim izvorima prihoda koji će nadomjestiti rupe u ta dva državna fonda. Da li da na osnovu takvih odluka građani Crne Gore očekuju sigurnu zdravstvenu zaštitu, a penzioneri dostojanstvo starenja? Kako pravdate, premijeru, činjenicu da se za hiljade medicinskih sestara obračunavaju niže od minimalne zarade (mislim da su im plate 580 eura, a minimalna zarada za srednji stručni kadar je 600 eura). Ista stvar je sa prosvjetarima jer profesori primaju manju platu od prosječne što je sramota. I ne samo to, 70.000 radnika u Crnoj Gori prima plate manje od prosječne, a na svakom koraku se hvalite prosječnom platom od 1.000 eura. A inflacija iz dana u dan sve veća. Premijeru, hvalite se da je zaduženost Crne Gore na nivou Mastrihta (60 odsto). A znate li koliko bi trebala da bude zaduženost Crne Gore, ako se uzme u obzir njena aktivna privredna struktura i diverzifikacija, odnosno godišnji prihodi proizvoda i usluga? Samo 30 odsto i ništa više. Premijeru, da li čvrsto vjerujete da je bruto društveni proizvod Crne Gore za ovih nekoliko godina ovoliko porastao? Ja sumnjam. Vjerovatno hoćete dodatna zaduženja pa Vam je mnogo stalo da se vještački podiže BDP, zbog mastriških kriterijuma. Premijeru, to je obmana.
Premijeru, kada ćete da smanjite državnu administraciju i istu svedete na 12 do 15 odsto. Sramota me je saopštiti sadašnje brojno stanje. Kakvo Vam je stanje u državnim preduzećima? "Plantaže", nekada simbol crnogorske poljoprivrede, polako se raspadaju i preživljavaju prodajući imovinu. Isti je slučaj sa Željeznicom i brodarskim kompanijama.
Premijeru, zar nije sramota da Elektroprivreda uzima kredit, a do juče se njen čelnik hvalio svojim rezultatima. Premijeru, jeste li svjesni personalnog sastava Vlade? Ko vodi ekonomski razvoj, proizvodnju hrane, urbanizam, saobraćaj i da ne nabrajam. Na kraju, gospodine premijeru, nije nikakva sramota da se povučete, doći će neko drugi. Bojim se da je 2027. godina suviše daleko, da ne bude kasno.
I na samom kraju, još jedan argument u prilog ovom predlogu jeste da, pored ekonomskog populizma, u Vladi postoji i ideološki populizam. Vjerujte da sinergija ta dva populizma nikad nikome nije dobro donijela, pa neće ni Crnoj Gori.
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
