Piše: mr Stevan Gajević
U ovom trenutku, kada su i regionalna i globalna bezbjednosna, ekonomska i politička arhitektura u redefinisanju, Crna Gora mora krenuti putem u znatnoj mjeri a koliko je to moguće, samostalne, racionalne i interesno utemeljene spoljne politike, oslobođene ideoloških ovisnosti i dnevnopolitičkih kalkulacija. Da stvar bude zanimljivija u toku su potpune promjene crnogorskog društva i to promjene iznutra koje su posledica društvenih kretanja u samoj zemlji, ali na neki način prekidom kontinuiteta sa višedecenijskom komunističkom diktaturom. Nosioci vlasti u CG često u nedostatku sopstveno definisane državne strategije, u svim politikama i oblastima, smatraju da je potrebno baviti se unutršnjom kao i ekonomskom politikom, dok su odbrambena, spoljna i monetarna politika stvar zajedničkih nastojanja Evropske unije. Ipak, svi znamo da ni u EU a ni u NATO nemamo jedinstvenu strategiju kako riješiti neke probleme, pa zemlje članice vode i te kako aktivne i značajne spoljnopolitičke aktivnosti. Buduća spoljna politika Crne Gore, mogla da se odlikuje sa nekoliko autentičnih specifičnosti:
Racionalno sagledavanje globalnih odnosa
Globalni poredak se ubrzano mijenja. Dominacija jednog centra moći je ustupila mjesto multipolarnosti, a ideološke podjele su zamijenjene interesnim savezima. Velike sile napadaju druge zemlje selektivno pri čemu nema pravila. U takvom svijetu, racionalna analiza odnosa snaga i interesa postaje osnova svakog političkog izbora. Crna Gora, kao mala država, mora shvatiti da njeni nacionalni interesi ne moraju uvijek slijediti tuđe šablone (po principu neprijatelj mog prijatelja je moj neprijatelj), već aktivnosti države treba da budu rezultat hladne, pragmatične procjene koristi i štete u svakoj odluci. Spoljna politika bi se morala zasnivati na principu "partnerstva bez podaništva" i "otvorenosti bez zavisnosti" u krajnjem treba shvatiti da ti nekome trebaš mnogo više nego neko drugi što treba tebi.
Put ka EU: Stara Evropa ili Istočna dinamika?
Crna Gora je jasno deklarisana kao kandidat za članstvo u EU, i taj kurs ne treba biti doveden u pitanje. Međutim, ključno je pitanje kakav evropski model Crna Gora želi slijediti. Istočnoevropske članice, poput Poljske, Češke ili baltičkih zemalja, u EU su ušle sa snažnim reformskim zamahom i visokim rastom, ali i sa izraženim konfliktnim odnosom prema Rusiji i sve češće prema centralnim strukturama EU. Nasuprot tome, zemlje "stare Evrope" poput Danske, Italije ili Francuske, njeguju balansiraniji pristup globalnim akterima, više se oslanjaju na diplomatiju i očuvanje tradicionalnih veza.
Dakle, imamo dvije Evrope, prvu dinamičnu brzorastuću ali konfrontirajuću, i drugu koja malo proizvodi a više se oslanja na "stare" pozicije moći sa kojih se trudi da upravlja EU i dalje. Jaz između ove dvije EU se prilično povećava iako nama to ne djeluje baš uočljivo.
Smatram da Crna Gora, sa svojom istorijom multilateralizma i neutralnog balansa, treba da razvije svoj model – da se u EU integriše politički i institucionalno, ali da ekonomski i diplomatski zadrži fleksibilnost, ne preuzimajući konflikte koji nisu u njenom interesu.
Odnosi sa Istokom: Kapital bez ideologije
Jedna od ključnih zabluda crnogorske spoljne politike u prethodnim godinama bila je ideološko svrstavanje u geopolitici i to uz stavove starog jezgra EU koje je rezultiralo zanemarivanjem značajnih ekonomskih šansi sa Istoka. Investicije iz Kine, UAE, Indije ili Azerbejdžana ne dolaze sa političkim uslovljavanjima, već sa interesom za tržišta i stabilnost. Crna Gora mora razviti kapacitet da prihvati kapital sa Istoka uz institucionalnu i pravnu zaštitu svojih interesa – dakle, bez otvorenih vrata za korupciju, ali i bez političke isključivosti.
Odnosi sa Kinom, posebno kroz inicijativu "Pojas i put", kao i sa zalivskim zemljama, mogu donijeti značajne benefite u infrastrukturi, energetici i turizmu, uz uslov dobro postavljenih ugovora i transparentnih procedura. Nipošto se ne treba prepustiti prebacivanjima iz Evropske unije da nisu poželjne investicije iz Kine i UAE, jer su te investicije poželjne i kod njih, prema tome prvo gledati svoju kuću.
Izraelski model spoljne politike – lekcija za Crnu Goru
Izrael je primjer male države koja je, suočena s izazovima u neposrednom okruženju, razvila sopstveni spoljnopolitički model zasnovan na tri principa: bezbjednosna samostalnost, tehnološka superiornost i diplomatska mreža zasnovana na ekonomskim interesima. Iako se geopolitički kontekst ne može porediti, Crna Gora može usvojiti osnovnu logiku: racionalna diplomatija, koja umjesto populizma gradi odnose s državama širom svijeta na osnovu interesa – bilo da je riječ o inovacijama, turizmu, obrazovanju ili bezbjednosti.
Država znanja je ono čemu treba da se teži, sa naglasnom na inovacije.
Prema tzv. "Izraelskom modelu" razvoja ekonomije za razvoj je ključna uloga Vlade i sistem podsticaja u razvoju preduzetništva i inovacija, a sama podrška ostvaruje se upravo putem rada oko 200 kompanija inkubatora, sa pomoći preko 450 miliona za razvojne i proizvodne projekte. Za preuzimanje djelova već primijenjenih rješenja u drugim zemljama, i njihovu implementaciju neophodna nam je jaka spoljnopolička podrška a to se ostvaruje kroz adekvatnu spoljnu politiku.
Dijalog sa Rusijom: Turizam, ne antagonizam
Iako je politički narativ prethodnih godina bio opterećen tenzijama sa Rusijom, realnost govori drugačije. Ruski turisti i investitori i dalje su prisutni u Crnoj Gori, a antiruska retorika nije donijela ni političku stabilnost, ni ekonomske koristi. Crna Gora treba da uspostavi racionalan dijalog sa Moskvom, ne u kontekstu prihvatanja ruskog političkog uticaja, već u cilju normalizacije odnosa, posebno u oblasti turizma i trgovine. Na kraju, Crna Gora ima koristi od što većeg broja turista, investicija i otvorenih tržišta – bez obzira odakle dolaze. Osim turizma, ruske komponente za energetiku su ključne za razvoj ove grane privrede. Tradicionalne prijatelje ma koliko bilo nepopularno, ne treba odbaciti samo zato što neko drugi koga mi želimo za prijatelja želi da marginalizuje.
Ekonomija kroz spoljnu politiku
Savremena spoljna politika nije samo pitanje ambasadora i međunarodnih ugovora – to je pitanje ekonomskog razvoja. Crna Gora mora početi da koristi diplomatiju kao alat za privlačenje stranih proizvodinih visokoteknoloških investicija, promociju izvoza, otvaranje tržišta i pristup finansijama. Model "ekonomske diplomatije" mora postati osnova Ministarstva vanjskih poslova, uz jačanje mreže ekonomskih atašea, bilateralnih privrednih foruma i strateških partnerstava sa državama koje imaju interes za Jadranski region i Crnu Goru.
Vrijeme za racionalnu politiku
Crnoj Gori nije potrebna izolacija, ali joj nije ni potrebna bezuslovna zavisnost. Potrebna joj je zrela, racionalna i samostalna spoljna politika koja ne robuje pritiscima već se vodi interesima svojih građana. Vrijeme je da se prestane sa ponavljanjem šablona većih država i da se počne sa izgradnjom sopstvenog puta – evropskog po vrijednostima, otvorenog prema Istoku po interesima, stabilnog po bezbjednosti i ambicioznog po ekonomiji.
Svi znamo da to nije lako i da je za taj put potrebno strateško planiranje i mnogo rada.
Upravljanje državom danas podrazumijeva više od ideoloških parola – podrazumijeva sposobnost da se vidi šira slika i donesu odluke koje neće imati aplauze danas, ali će donijeti stabilnost sjutra. Crna Gora ima kapacitet da to ostvari – ako se odluči da njena spoljna politika ne bude instrument tuđih interesa, već ogledalo sopstvene vizije.
(Autor je finansijski konsultant)
