Piše: Goran Petronijević
Petogodišnja ljubav između građana jedne strane zemlje koji su nesebično odvajali od svojih usta kako bi građanima ove zemlje bilo bolje, jasnije, transparentije i pravičnije, okončana je 2024. godine. Oni nas i uče već godinama na "suptilan" i "nenametljiv" način da je ljubav i brak nešto kratkotrajno, oročeno i da traje samo dok ima interesa i para. Kad para nestane, svako traži novo utočište. Što bi rekli, bijeda na vrata – ljubav kroz prozor. Da ne budemo nepošteni, bilo je i ljubavi sa inostranim elementom koje su trajale i duže, ali samo u situacijama kada se odobri nastavak finansiranja projekta ukoliko se dokaže potreba i opravdanost. Zato se naše "mlade" koje udajemo u inostranstvu, svesrdno trude da ubijede inostranog đuvegiju da su još uvijek privlačne, da su nezaštićene, da im je potrebna pomoć i podrška, da će ako ih oni ostave ovdašnjim bećarima sigurno biti nasilja u porodici, trgovine ljudima pa sve do "femicida". I tako, "naivni" inostrani udvarači, očarani ljepotama naših potreba i nemoći, ne pitaju šta košta i dolaze kao prinčevi na bijelom konju noseći džakove zlatnika da spasavaju iz tamnog tornja naše zatočene djeve.
Jedno od tih krhkih bića, bar kako to oni žele da prikažu, je i naše pravosuđe. To su zvanični razlozi iz kojih je USAID-a "od američkog naroda" 2019. godine pokrenuo projekat Otvorena vrata pravosuđa sa parolom "Pravda za sve" a sa ciljem, kako je navedeno na njihovom sajtu, jačanja povjerenja građana u rad pravosudnih organa u Republici Srbiji i unapređenja odgovornosti rada pravosuđa, pravosudnih institucija i nosilaca pravosudnih funkcija. Dalje se navodi da je projekat za pet godina djelovanja uspostavio različite kanale komunikacije sa građanima prilagođene socijalnoj strukturi, starosnoj dobi i nivou obrazovanja, što je vršeno između ostalog kroz blog postove i tematska otvorena vrata u saradnji sa preko 70 institucija širom gradova u Srbiji.
Ono što neostrašćenom čitaocu sadržine zvanične vebsajt stranice zaintrigira pažnju već na prvi pogled je polazna konstatacija da je našem pravosuđu potrebna pomoć i da niko u našoj zemlji ne vjeruje svom pravosuđu. Odakle "američkom narodu" spremnom da pomogne te informacije, da li se oni zaista pored svih svojih muka sa raznim društvenim strukturama, angažovanjima u međunarodnim misijama, Gremijima, Oskarima, Holivudom, biznisima i svim onim što čini "američki san" bave brigom zbog čega građani Srbije imaju pravosuđe kome se ne može vjerovati? Ili pak, domaći poznavaoci pravosudne scene sa njima dijele svoje utiske. Bilo kako bilo, Otvorena vrata pravosuđa su se, kako navode, bavila istraživanjem i prepoznavanjem primarnih potreba (kao da smo društvo u nastajanju a ne država koja postoji vjekovima i koja je još 1349. godine imala svoj zakonik koji se po sveobuhvatnosti oblasti koje je normirao mogao svrstati u kategoriju ustava), pa su pokušavajući da razumiju i istraže razloge za nisko povjerenje građana u pravosudni sistem, izdali tri izvještaja o praćenju stanja u pravosuđu za 2020, 2021 i 2022. godinu. Nažalost, nije bilo moguće upoznati se sa sadržajem i zaključcima tih izvještaja jer link koji vodi do svakog od izvještaja upućuje da "je strana koju tražite premještena, uklonjena, preimenovana ili možda nikada nije postojala" (opštepoznata oznaka 404 - strana nije pronađena).
Bez obzira na to, možemo da zaključimo da su se za pet godina rada na projektu svesrdno potrudili da ostvare svoje ciljeve, pa je tako u realizaciju projekta bila uključena koalicija od 12 organizacija (Komitet pravnika za ljudska prava JUKOM kao nosilac projekta, zatim Centar za evropske politike, Udrženje javnih tužilaca i zamjenika javnih tužilaca, Mreža odbora za ljudska prava u Srbiji, Društvo sudija Srbije, Transparentnost Srbija, Beogradski centar za bezbednosnu politiku, Partneri za demokratske promene Srbije, Beogradski centar za ljudska prava, Centar za pravosudna istraživanja CEPRIS, Narodni parlament Leskovac i Forum sudija Srbije). Iskreno, bilo bi i neozbiljno pa i neodgovorno da nijesu, s obzirom na to da je ukupan budžet projekta iznosio tik ispod 2 miliona dolara (1.959.744,20 USD)!
Pretpostavljam da bi američki poreski obveznik sada postavio razumno pitanje – šta ste postigli sa tim novcima? Jel sada "tamo daleko" sve u redu u tom pravosuđu, jel sad nama prijateljski srpski narod vjeruje svom pravosuđu, jel možemo da idemo kući ili negdje drugdje da uređujemo sisteme? Kad ono! Ako slučajno uključe neki kablovski TV kanal koji blisko tematski i ideološki sarađuje sa nekim od domaćih medijskih kuća, imaju šta da vide. Narod po ulicama, a narod kome su dali 2 miliona svojih dolara da uredi svoje pravosuđe, protestuje jer kaže da u pravosuđu ništa ne valja?! Što bi neki rekli – di su naši novci?!
Izgleda je raspodjela sredstava, bar prema zvanično predstavljanim namjenama u vidu održavanja tribina, honorara za pisanje blogova na pravosudne teme, izrade infantilnih ilustrovanih "uputstava za upotrebu" pravosuđa... bila neopravdana. Ili nije? Ili je upravo postigla svrhu? Dok su saradnici projekta okupljeni u napred nabrojanoj 12-točlanoj koaliciji držali tribine umjesto da su radili u svojim sudnicama, dok su pisali onlajn blogove umjesto presude i optužnice, drugi koji nikada nisu učestvovali u ovom poduhvatu su radili svoj posao. Kako su tribine, blogovi i slikovnice doveli do toga da se građani Srbije, a nažalost i same kolege u pravosuđu podijele na one koji i dalje vjeruju u zakone svoje države i smatraju da je jedini način na koji se gradi povjerenje građana dosledna, stručna i nezavisna primjena zakona od strane onih koji su za to nadležni (sudije i tužioci, a ne neka treća lica) i na one koji smatraju da su na pravosudne funkcije izabrani kako bi drugima držali predavanje kako se radi umjesto da i sami rade svoj posao. Taj dio, čini mi se, trebalo bi da objasne ovom, a ne američkom narodu.
Američki narod je pak prepoznao da nešto nije uredu u svemu tome. Zbog toga je neko od tamo njima važnih prije neki dan rekao da se ispostavilo da je taj naš inostrani đuvegija ipak "kriminalac", pa će zbog toga 7. februara 2025. godine u 23.59 časova svi saradnici biti stavljeni na administrativno odsustvo, a naša "mlada" je izgleda još dobro prošla što ovaj brak nije potrajao.
politika.rs
(Autor je advokat i bivši sudija)
