Medijska pismenost u Crnoj Gori nije na zavidnom nivou. Ohrabruje što već sada imamo inicijative za uvođenje medijske pismenosti u obrazovni sistem od osnovne škole, ocijenila je u intervjuu za "Dan" saradnica u nastavi na Fakultetu političkih nauka, doktor nauka Jovana Davidović. Govoreći o propagandi i kako se od nje zaštititi, Davidović kaže da ona najčešće dolazi od političkih struktura.

• U kojoj mjeri su informacijski poremećaji prisutni u Crnoj Gori u tradicionalnim i onlajn medijima?

– Informacijski poremećaji su jedna aktuelna tema o kojoj se mnogo govori ali i istražuje. Potrebno je razgraničiti šta su to informacijski poremećaji. U teoriji medija, ali i u praksi, govorimo o tri vrste informacijskih poremećaja. Oni se razlikuju na osnovu kriterijuma istinitosti i novinarske namjene. Kada analiziramo kontekst Crne Gore u pogledu tih informacijskih poremećaja važno je kazati da mi često ne možemo naići na tako eksplicitne forme medijske manipulacije, ali ćemo zato nailaziti na suptilne forme. U onlajn medijima je taj efekat viralnosti jako važan, budući da se ti imformacijski poremećaji brže šire.

• Kako se zaštititi od informacijskih poremećaja, postoji li način?

– Važno je razumjeti da medijska i informacijska pismenost nijesu isto iako su jedan neodvojivi dio cjelovitog koncepta i nadovezuju se jedna na drugu. Medijska pismenost jednostavno rečeno nam pomaže da razumijemo kontekst medija. Znači kada smo mi medijski opismenjeni, kada pročitamo određenu informaciju u određenom mediju, mi ćemo tu informaciju tumačiti zasivno od uređivačke politike tog medija. Imaćemo neko predznanje koje će nama olakšati interpretaciju informacija koju taj medij objavljuje. Informacijska pismenost, s druge strane, oprema nas alatima da mi možemo da razotkrijemo određene digitalne manipulacije informacijom. Medijska i informacijska pismenost od najranijeg nivoa obrazovanja, od predškolskog, terbalo bi da pomogne u razotkrivanju informacijskih poremećaja.

• Na kom nivou je medijska pismenost u Crnoj Gori?

– Podaci pokazuju da nije na zadovaljavajućem nivou i kada posmatramo samo Crnu Goru i poredimo sa drugim državama. Ohrabruje što već sada imamo inicijative za uvođenje medijske pismenosti u obrazovni sistem od osnovne škole. Medijska i informacijska pismenost ne mogu škoditi nikome. Naprotiv, mogu da pomognu u borbi protiv informacijskih poremećaja.

• Kako medijski sadržaj, odnosno njegove korisnike, zaštiti od propagande i kako je prepoznati?

– Propaganda se u jednom dijelu medijske literature svrstava u dezinformaciju, ali je treba razlikovati od medijske manipulacije. Propaganda najčešće polazi od političkih struktura u cilju zadovoljenja političkih interesa i ciljeva. I njena je svrha da ostvari dugoročni uticaj. Malo je medija u kojima postoji eksplicitna propaganda.

• Prema jednom istraživanju, najveći broj novinara u Crnoj Gori etički kodeks doživljava kao stegu. Kako vi gledate na to?

– Etički kodeks je neophodan za novinarsku profesiju. Kodeks treba da bude vodič u novinarskoj profesiji, a ne stega. U Crnoj Gori je veći problem samoregulacija, odnosno samoregulatorni i regulatorni mehanizmi. Tu imamo određene nejasnoće.