Piše: Nenad ZEČEVIĆ
Iako su tiraži dnevnih novina mali, štampani mediji u Crnoj Gori i dalje ostaju uticajni medijski dinosaurusi: spori, teški, često proglašavani prevaziđenim, ali i dalje presudni u oblikovanju javnog mnjenja i postavljanju tema koje kasnije preuzimaju portali i televizije.
Dovoljno je zapitati se kakav bi danas bio digitalni medijski prostor bez štampe u Crnoj Gori. Bez dubinskih analiza, bez konteksta i bez profesionalnih standarda koji su decenijama građeni upravo u novinama. Nije slučajno što gotovo sve televizije u Crnoj Gori, ali i u regionu imaju preglede štampe, jer štampani mediji i dalje proizvode sadržaj koji određuje dnevni red.
Ipak, ključno pitanje ostaje otvoreno: hoće li štampani mediji uopšte postojati za pet ili deset godina i u kojoj formi? Tržišni pritisci su sve jači, oglašavanje se gotovo u potpunosti seli na digitalne platforme, troškovi štampe i distribucije rastu, a mlađa publika navike informisanja formira isključivo na pametnim telefonima. U takvim uslovima, budućnost štampe više nije pitanje prestiža ili tradicije, već pitanje ekonomske održivosti.
Čak su i najuticajniji svjetski listovi poput The New York Timesa, The Guardiana i The Washington Posta bili primorani da smanjuju obim štampanih izdanja i razvijaju digitalne pretplatničke modele. Ako se takvi zaokreti dešavaju u najrazvijenijim medijskim sistemima sa ogromnim tržištem od 500 miliona, onda je jasno da manja tržišta nemaju luksuz ignorisanja realnosti.
Dodatni, ali sve snažniji izazov za budućnost štampe dolazi iz digitalnog ekosistema koji čine vještačka inteligencija, portali i društvene mreže, kao savremeni pandani klasičnim medijima. U takvom okruženju, štampa ne može konkurisati tempu, ali može i mora konkurisati pouzdanosti, provjeri informacija, autorstvu i uredničkoj odgovornosti.
Budućnost štampe zavisiće od sposobnosti prilagođavanja tržištu i tehnologiji, ali i od promjene unutrašnjih profesionalnih navika. Dio urednika i novinara i dalje je uvjeren da je posao završen onog trenutka kada tekst izađe u štampanom izdanju. U ovakvom digitalnom okruženju, to je ozbiljna zabluda.
Kvalitetan tekst, kolumna ili analiza danas mora imati i digitalni život: moraju biti promovisani, kontekstualizovani i aktivno plasirani, ne radi popularnosti, već radi opstanka.
U malim državama izazovi su ogromni. Praksa pokazuje da zemlje sa manje od 800.000 stanovnika teško mogu dugoročno održati više nacionalnih dnevnih listova. Budućnost štampe u takvim sredinama, koje su kao i crnogorske, vjerovatno leži u lokalnim i regionalnim novinama, specijalizovanim izdanjima i snažnim digitalnim platformama koje nose autoritet tradicionalnog medija.
Štampani mediji su, dakle, na prekretnici. Kao uticajni medijski dinosaurusi, oni još posjeduju kredibilitet koji ni tržište ni algoritmi ne mogu lako zamijeniti. Pitanje više nije da li se svijet promijenio: već da li će se štampa promijeniti dovoljno brzo da u tom svijetu opstane.
(Autor je direktor i glavni i odgovorni urednik "Pobjede")
