Težak ekonomski položaj građana na sjeveru dodatno je otežan odlukom Ustavnog suda da ukine odredbe člana Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je bilo predviđeno da se sa 15 godina staža može u penziju, pa su Bjelopoljski demokratski centar i Udruženje za zaštitu prava radnika i nezaposlenih lica opštine Bijelo Polje Vladi i premijeru Milojku Spajiću uputili inicijativu za donošenje odluke o izmjenama i dopunama Zakona o PIO.
– Inicijativa se pokreće u cilju stvaranja uslova za uređenje prava na starosnu penziju muškaraca i žena u skladu sa pravnim stavom većine sudija Ustavnog suda. Imajući u vidu da je odluka Ustavnog suda kojom je ukinuta odredba člana 17 stav 1. Zakona o penzijskom i inlalidskom osiguranju, a koja je propisivala da muškarci mogu u starosnu penziju sa 66 godina, a žene sa 64 godine starosti i najmanje 15 godina staža, pravosnažna, smatramo da su su ovakvom odlukom Ustavnog suda ugrožena prava građana, pogotovo onih sa sjevera. Želimo da napomenemo da ogroman broj građana ne ispunjava uslove za odlazak u penziju i da se već dugi niz godina nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje bez ikakve naknade, već samo služe kao statistički podatak – predočeno je u inicijativi, koju su potpisali Zdravko Janjušević i Drago Zeković.
Kako su istakli, tranzicija i katastrofalno odrađena privatizacija napravile su socijalne slučajeve od radnika nekada uspješnih privrednih subjekata, a njihove fabrike pretvorile u ruine. Bivši radnici AD "Vunko", "Mladosti", "Jekona", "Gornji Ibar", "Košute", AD "Bjelasica Rada", "Imaka", "Lenke", "Prve petoljetke"… i drugih privrednih subjekata sa sjevera čekali su u veoma teškom materijalnom položaju da ostvare ovaj uslov, koji je i kao takav za njih bio skoro pa nedostižan.
– Ovakva nakaradna odluka Ustavnog suda je, može se slobodno reći, kap koja je prelila čašu. Bivši radnici, željni pravde, dobili su veliku nepravdu i kamen oko vrata kao nesnošljiv teret na putu rješavanja egzistencijalnog pitanja. Pogubna ekonomska politika iz prošlosti koju su karakterisala partijska zapošljavanja, pljačka državnih resursa i visoka stopa migracija nije se zaustavila, nego je kroz institucionalni okvir ozakonila i zaustavila ispravljanje nepravde prema bivšim radnicima koji su ostali bez posla usled stečaja ili zbog oblika organizacije i reorganizacije privrednih kolektiva. Većina ljudi sa sjevera nije iskoristila, odnosno nije im pripala otpremnina, pogotovu onima koji su radili u rudarsko-metalskom sektoru. Takođe, većina bivših radnika nije iskoristila ni druga prava, poput minornih otpremnina od 1.926 eura, zaostale plate, zarade po godini staža, akcije i drugo – ukazali su Janjušević i Zeković u saopštenju.
