Najnovija istaživanja su pokazala da na području Murine ima više zatvorenih kuća nego onih u kojima neko živi. To je u uzjavi za "Dan" potvrdio i predsjednik ove mjesne zajednice Branislav Otašević navodeći da je to pokazatelj da rubna područja u Crnoj Gori ne pružaju adekvatne uslove za život.

– Na području Murine sada sigurno nema više od 500 stanovnika, dok je tu nekad živjelo preko dvije hiljade žitelja. Ostala su da žive uglavnom staračka domaćinstva, dok se mladi sele u neke naprednije sredine. Na licu mjesta se može vidjeti da ima više zatvorenih kuća nego onih u kojima neko živi. Brojni domovi se otvaraju samo ljeti, kad zavičajci dođu na odmore. To su poražavajući podaci, jer imamo jednu sumornu sliku Murine, bez neke velike nade da će biti bolje. Sve to ukazuje da se u Murini ne može oraganizovati život koji pruža egzistencijalnu sigurnost – naglašava Otašević.

Podsjećajući da Murina, zajedno sa selima Gornja Ržanica, Mašnica i Pepiće, ima status mjesne zajednice, Otašević tvrdi da je država prema ovom području, kao sastavnom dijelu plavske opštine, decenijama imala maćehinski odnos.

– Ovo je praktično ničija zemlja, jer na nas niko ne okreće glavu. Murina pripada plavskoj opštini i to samo na papiru, jer tamošnje čelnike ovo područje zanima samo kao teritorija, ali ne i kao mjesto gdje treba nešto uložiti za dobrobit lokalnog stanovništva. Takav odnos su svih ovih godina imale i državne vlasti, tako da se nije čuditi što imamo oboliko zatvorenih kuća i nizak standard života – ističe Otašević.

On naglašava da Murinjani rijetko dobijaju priliku da se uposle i da je to glavni razlog za sve izraženiju migraciju lokalnog stanovništva.

– Danas se sa područja Murine svega tridesetak ljudi nalazi u radnom odnosu. Jednostavno ovdje narod nema gdje da radi. Privreda je potpuno uništena, iako se zna da je u Murini nekada uspješno radio pogon fabrike "Titeks" upošljavajući u dvije smjene preko 350 radnika. Više nema ni Šumskog kombinata u Plavu gdje je nekada radio veliki broj Murinjana. Radila je ovdje nekad i poljoprivredna zadruga u kojoj je bilo zaposleno tridesetak radnika. Imali su Murinjani i brojne prodavnice, hotel, pekaru, mesaru, otkupni centar i štošta drugo. Sad od toga nema ništa, sem jedne prodavnice i nekoliko malih kafana. U takvom ambijentu mladim školovanim ljudima ostaje samo da napuštaju svoj zavičaj, jer ovdje nemaju nikakvu perspektivu – zaključio je Otašević.