Ivan Zdravković, brat slavnog pjevača Toma Zdravkovića, preminuo je sinoć u devedesetoj godini u Beogradu. Biće sahranjen u Pančevu, javljaju beogradski mediji.

Ivan Zdravković je najduze živio od tri brata i jedne sestre koliko ih je bilo u porodici u kojoj je rođen Toma, a ono što je posebno zanimljivo je da je on je preminuo na isti dan kada i Toma 30. septembra, na tridesetgodišnjicu njegovog odlaska.

Toma je preminuo 30. septembra 1991. godine u pedeset trećoj godini života.

Ovo je prvi put da je cijela porodica na okupu, a došli su zbog 30. godišnjice Tomine smrti.

Ivan Zdravković se liječio nakon operacije kuka, a da je njegova zdravstvena situacija teška potvrdila je nedavno Desanka, njegova bliska prijateljica, koja živi sa njim u porodičnom stanu u Pančevu.

Ona je rekla da je Ivan nepokretan i da mu je stanje kritično. Sin Miki je sa njim bio do poslednjeg trenutka, brinuo o ocu.

Ivan je bio nekadašnji službenik jugosovenske carine koji je odavno otišao u penziju. O bratu Tomi uvijek je sjetno pričao.

-Bili smo siromašna porodica. Bilo nas je petoro djece. Četiri brata i sestra. Poslije Drugog svjetskog rata baš je bilo teško. On je osnovnu školu završio u rodnom selu. Potom je otišao u Leskovac, gdje je upisao, tada se to zvala, Realna gimnazija. U to vrijeme, djeca, kao što smo mi bili, odlazili smo na Hisar, brdo iznad grada. Postojala je kafana, u sklopu hotela Dubočica, u kojoj su gostovali razni pjevači. Tako je jednom stigla i pokojna Silvana Armenulić. Nju je pratio poznati orekstar, u to vrijeme, a šef je bio čuveni Šerbo iz Sarajeva. Tamo smo visili i u tim odlascima nalazili smo jedinu razonodu. Zapravo, mi smo sjedjeli na klupama, pored te kafane. Toma je imao 15-16 godina i stvarno ne znam odakle to njemu, ali, stalno je nešto pjevušio, a pjesmu koju čuje, još ako mu se dopadne, bez problema je učio napamet i znao tačno da je otpjeva- rekao je jednom prilikom za Fejsbuk stranicu “Praštanje uspjeha”.

Jedno vrijeme su živjeli zajedno u Beogradu.

"Bilo je to dobro vrijeme, ali, i tada nije bilo lako da se čovjek zaposli. Ja sam dobio posao na željeznici, kao carinik, samo zahvaljujući Tomi. Kad se pročulo da mi je rođeni brat, sve je išlo lakše. Jednom prilikom, predsjednik našeg sindikata mi kaže: Ivane, dovedi Tomu da nam pjeva tokom naše svečanosti i bićeš dobro nagrađen. Kažem to Tomi i naravno, dođe on, pjeva. Sjutra, kažu meni u preduzeću: Ivane, izvoli ključeve od stana. Tako je to bilo”.