Josip Broz Tito / - Arhiva

Tito primao dvije plate i tri dječja dodatka

Istovremeno, dok je gradio imidz zaštitnika sirotinje, koga bole sve nepravde ovoga svijeta, stvarao je životno okruženje obasjano carskim sjajem

Kult Josipa Broza, njegovan i dograđivan gotovo pola vijeka, čini svoje. Na svako spominjanje njegovog imena izbija na površinu krajnje emotivan odnos koji su milioni Jugoslovena gajili prema njemu. Mnogi su ga više voljeli i za njim patili nego za svojim najrođenijima.

Velike amplitude u njegovom ponašanju, odnosu, stavovima prema saradnicima, okolini i događajima bile su dosta česte. Valjda zbog toga su i mnogobrojna svjedočanstva njegovih savremenika, ali i istraživača, često kontradiktorna. Istovremeno, dok je gradio imidz zaštitnika sirotinje, koga bole sve nepravde ovoga svijeta, stvarao je životno okruženje obasjano carskim sjajem.

Imao je dvadesetak vila i rezidencija, nekoliko lovišta, tri zoološka vrta, "plavi voz", brod "Galeb", svojevrsnu ploveću rezidenciju, dva specijalna aviona DC-9... Opsluživalo ga je više od hiljadu ljudi. Smatralo se da je u Jugoslaviji sve njegovo. Bio je jedan od najskupljih vladara 20. vijeka.

Od Brionskih ostrva stvorio je neformalnu paralelnu prijestonicu. Pedantni hroničari zabilježili su da arhiepiskop Makarios, kiparski predsjednik, poslije posjete ovom arhipelagu nije mogao da se uzdrži a da ne prozbori: "Mada kao svešten čovjek to ne bih smio da kažem, ne mogu da ne pomislim kako je ovo ovdje, a ne tamo na nebesima, pravi raj".

Međutim, "najveći sin naših naroda i narodnosti", pored uživanja svih ovozemljskih blagodeti, primao je i platu za obavljanje svoje predsjedničke funkcije. U Arhivu Josipa Broza nalazi se izvod iz "Službenog lista SFRJ" br. 29, na strani 656, u kome je objavljena Odluka Saveznog veća Savezne skupštine SFRJ od 30. juna 1963, koja glasi: "... Predsjedniku Republike pripada stalna naknada za vršenje funkcije u iznosu od 400.000 dinara mjesečno, kao i naknada za pokriće troškova reprezentacije u iznosu koji se utvrđuje saveznim budzetom..."

U nastavku ove odluke piše da se za ovu nadoknadu "ne plaćaju doprinosi, porezi i druge dažbine". Dokument su potpisali Mijalko Todorović, predsjednik Saveznog veća, i Edvard Kardelj, predsjednik Savezne skupštine.

Dvije godine kasnije, 2. aprila 1965, Generalnom sekretarijatu predsjednika Republike stiže dopis od Administrativne komisije Saveznog veća Savezne skupštine da "Josipu Brozu Titu, predsedniku SFRJ, nova primanja iznose 550.000 dinara mjesečno. Isplata ovog primanja teče od 1. januara 1965." Na ovu odluku neko je rukom dopisao: "Od 1. januara 1966. isplaćuje se 800.000 dinara mjesečno". Ovo rešenje potpisao je čelni čovjek ove komisije Radovan Papić, a da je prepis veran originalu, ovjerio je Miodrag Stoiljković.

Naravno da je maršal Jugoslavije i pre ovih odluka imao redovnu platu i još poneka stalna primanja. Odmah poslije rata plata je bila 20.000, ali je zato fond za reprezentaciju bio gotovo duplo viši - iznosio je 35.000 dinara. Pedesetih godina prošlog vijeka mijenja se odnos veličine plate i reprezentacije. Lični dohodak Titu je porastao za blizu osam puta - bio je 150.000 dinara. To je bilo vrijeme platnih razreda i dohodak se delio na dva dijela: osnovni i položajni. Titova osnova je bila 30.000, koliko su iznosila redovna mjesečna primanja poslanika Savezne skupštine. Položajna je bila četiri puta veća, 120.000, primao je svakog mjeseca i jednu i drugu. Iz dokumenta koji se u Arhivu Jugoslavije vodi pod brojem AJ 838, vidi se da su pet godina kasnije, 1958, te dvije plate spojene, a iznos uvećan na 250.000 dinara.

Od 1. januara 1967. mesečno prima milion starih dinara, odnosno zbog denominacije domaće valute, zvanično se bilježilo kao 10.000 novih dinara. Poslije samo sedam dana ovaj iznos je zvanično povećan za još 1.000 dinara. U to vrijeme to je bilo više od 1.000 dolara, što je i za američke standarde bila pozamašna svota.

Međutim, kada je sa čela Armije smenjen Ivan Gošnjak 1969, a na njegovo mjesto došao Nikola Ljubičić, na konto maršala stiže još jedna plata od 1.000 dolara. U strogo povjerljivom rješenju državnog sekretara za narodnu odbranu Nikole Ljubičića o isplaćivanju naknade Titu za obavljanje funkcije vrhovnog komandanta, od 28. novembra 1969. piše: "... za pokriće redovnih troškova u vezi s vršenjem funkcije Vrhovnog komandanta određuje se iznos od 8.000 dinara mjesečno počev od 1. decembra 1969. do kraja 1970. godine. Isplatu izvršiti u jednokratnom iznosu na teret Finansijskog plana DSNO, partija 63, pozicija 620 na ruke pukovnika Ocokoljić Stanislava, ličnog sekretara Vrhovnog komandanta. U potpisu: Državni sekretar general-pukovnik Nikola Ljubičić". Istog dana je drugu Titu isplaćen dodatni dohodak, i to tri meseca unaprijed.

Ali ne leži vraže, novi šef JNA posle samo mjesec i po dana, na pravoslavni Božić 1970, povećava platu svom vrhovnom komandantu za 2.000 dinara. Nisu to bila jedina primanja doživotnog predsjednika Jugoslavije. Pored dvije plate za funkcije predsednika i vrhovnog komandanta oružanih snaga SFRJ, Tito je dobijao paušalni dodatak za Orden partizanske spomenice 1941, potom stalni iznos koji je bio namenjen nosiocima Ordena narodnog heroja. Na sve to treba dodati veoma visoke, basnoslovne honorare od stranih i domaćih izdavača. To su uglavnom bile štampane knjige u kojima su objavljivani govori, koje su pisali članovi njegovog kabineta i drugi saradnici, birani po potrebi.

Sve to vrijeme Josip Broz prima i dječji dodatak za sina Aleksandra Mišu Broza. Početkom pedesetih godina dodatak je bio 10.000, a krajem te decenije povećan je na 11.200 dinara. Ali, to nije bilo sve. Dobijao je dječji dodatak i za unuke: za Josipa Broza, rođenog 1947, i Zlaticu, koja je bila mlađa dvije godine. Ove pikanterije sa dečjim dodacima se saznaju iz dokumenta Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje Novog Beograda od 3. aprila 1965. u kome piše: "Obavještavamo vas da je Predsjedniku Republike isplaćivan dječji dodatak na dvoje djece, Jožeka i Zlaticu - unuke, u iznosu od dinara 7.910 mjesečno. Isplata je vršena na blagajni Generalnog sekretariajta Predsjednika Republike i to zaključno sa 30. IV. 1965."

Ova zavrzlama se dječjim dodacima vidi se i iz dopisa od 5. maja 1965: "...Molimo da izvršite isplatu dječjeg dodatka za troje djece: Jožeka i Zlaticu - unuke, i Aleksandra - sina, u ukupnom iznosu od 41.900 dinara za vrijeme od 1. I 1965. do 31. IIi 1965. za troje djece, a od 1. II do 30. IV 1965. godine samo za dvoje djece, obzirom da Aleksandru od 1. aprila 1965. ne pripada pravo na dodatak... Generalni sekretarijat je isplatio prednji iznos Predsjedniku Repubike uz redovna mjesečna primanja na priznanicu."

(Novosti)