Ana Posi, ženu koja će uskoro napuniti 101 godinu, i dalje svakog jutra dolazi u kafić, priprema kafu, poslužuje goste, i uživa u tom poslu.
Svakog jutra, dok većina ljudi još spava, jedno svijetlo se pali prije svih ostalih. To je svijetlo kafića „Centrale" u Nebijunu kod Lago Mađorea na sjeveru Italije.
Više od osam decenija otvara kafić prije svitanja i sprema prvi espreso dana. Radi to sa istom energijom kao nekada.
- Ovo je za mene neka vrsta porodice. Ne vidim ovo kao bar već mjesto gdje se ljudi srijeću. Svi me znaju i tu sam za sve - priznaje gospođa Posi.
Ana drži rekord. Ona je baristkinja sa najdužim radnim stažom u Italiji. Počela je 1946. godine, sa samo 18 godina, u restoranima svojih rođaka u Đenovi. Već više od 65 godina stoji iza istog šanka.
Za turiste, stalne mušterije, znatiželjnike, Ana je postala ikona. Tajna dugovječnosti? Rutina, dobro raspoloženje i gazirana limunada svake večeri, na noćnom stočiću.
Ugostiteljstvo vapi za radnom snagom
Ali dok Ana i dalje pravi kafu u svom lokalu, svijet ugostiteljstva sve teže pronalazi novu radnu snagu. U italijanskim lokalima nedostaju hiljade konobara. Sve više mladih odbija ovaj posao.
- Danas mladi nisu spremni ni na kakvo žrtvovanje, jer se društvo promijenilo i danas govorimo o bogatom društvu. Mladi ne pristaju na bilo šta što ometa njihov komoditet - smatra jedan vlasnik kafića.
Mnogi više vole poslove sa fleksibilnijim radnim vremenom, sigurnim platama ili mogućnošću rada od kuće. Ulogu igraju i nesigurni ugovori i niska primanja. Prosječna plata konobara je oko 1.500 evra bruto, ali i to zavisi od toga da li se radi o kafićima na sjeveru ili jugu zemlje i kom rangu pripadaju.
Mladi takođe danas ne žele da imaju zauzetu subotu i nedelju.
Odlučna da radi dok god može
Ana je radila sa mužem, koji je preminuo prije 51 godinu. Od tada, bar koji su zajedno otvorili u centru Nebijuna vodi sama. Za nju to nije samo posao. To je identitet, odnos, pripadnost. Način života koji mnogim mladima danas deluje kao prošlost.
- Volim što sam stalno u društvu ljudi. Imam klijente koji su sada bake i deke i dođu sa unučićima i kažu: 'Ana da li se sjećaš kada je ovde bio džu-boks, sala za ples, fliper'. Neka druga vremena od kojih ostaju samo sjećanja Imam 100 godina, ne mogu živjeti beskonačno, ali dok imam snage idemo dalje - odlučna je Ana.
Svoj 101. rođendan će proslaviti 16. novembra i planira da nastavi da radi dok je služi snaga.
U njenom baru tradicija opstaje. A u ostatku zemlje posao iza šanka traži naslednike kojih možda više nema.
Izvor. RTS
