
– Imam odlične odnose s jednim čovjekom po imenu Erdoga – tako je američki predsjednik Donald Trump početkom nedjelje u Ovalnom kabinetu opisao svoj odnos s turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom, dok je sjedio pored Erdoganovog političkog protivnika Benjamina Netanijahua.
– Sviđa mi se. I ja se sviđam njemu. Nikad nismo imali problem – dodao je američki predsjednik.
To nije sasvim tačno: 7. oktobra 2019. Tramp je zaprijetio da će „uništiti tursku privredu“ i rekao da je to već jednom uradio. U pismu od 16. oktobra 2019. upućenom Erdoganu, Tramp je pozvao turskog predsjednika da s njim sklopi „dobar posao“. I naglasio: „Ne želim da budem odgovoran za uništavanje turske privrede.“
Turska privreda se posljednjih šest godina suočava s velikim izazovima – turska lira je znatno izgubila na vrijednosti. U martu 2007. jedan američki dolar vrijedio je oko 1,30 turskih lira, u oktobru 2019. godine 5,79, a danas 38,06 lira.
Iako je Tramp tada možda ipak naštetio turskoj privredi, čini se da se danas dvojica šefova država slažu bolje nego ranije. Zapravo, Turska spada među zemlje koje su najmanje pogođene Trampovom carinskom politikom: za tursku robu uvedena je carina od „samo“ deset odsto. Trampova 90-dnevna pauza za carine i opšte smanjenje na deset procenata za sve zemlje osim za Kinu, po prvi put privremeno dovodi sve na isti nivo kao Tursku.
Za razliku od lošeg raspoloženja u Evropi, predstavnici turske privrede u carinama ne vide krizu – nego priliku. Oni su uvjereni: uz ispravnu trgovinsku politiku, Turska može da ima koristi od nove situacije.
Nova pravila igre Donalda Trampa mogla bi posebno da pomognu turskim izvoznicima da steknu prednost na američkom tržištu, kaže Bulent Ajmen, zamjenik predsednika Udruženja izvoznika nameštaja, papira i drvnih proizvoda za Mediteran (AKAMIB).
– Sjedinjene Američke Države su posljednje tri godine naše glavno tržište. Naš izvoz raste svakog mjeseca. Pojačavanje carinskog rata omogućava Turskoj da na područjima kao što su hemijska i automobilska industrije, proizvodnja namještaja i elektronike, osvoji tržište u SAD. Tu prednost moramo svakako dobro da iskoristimo – kaže Ajmen.
Turska u SAD najviše izvozi hemijske proizvode, automobilske djelove, odjeću, tepihe i elektroniku. Istovremeno iz SAD uvozi više od polovine pamuka – za tekstilne proizvode koje potom izvozi u SAD.
Prema mišljenju Serefa Fajata, predstavnika tekstilne industrije u Savezu turskih privrednih komora i berzi (TOBB), visoke Trampove carine na uvoz iz Kine i Evropske unije mogle bi da povećaju vidljivost turskih proizvoda na američkom tržištu.
– Sada moramo brzo da djelujemo. Možemo probleme koje će vjerovatno da imaju Kina, Vijetnam i Kambodža da iskoristimo za sebe – smatra Fajat.
Fajat je optimista kada je riječ o budućnosti trgovine s Trumpovom Amerikom.
– Ne očekujem da će Turska biti pogođena novom situacijom – kaže Fajat.
On predlaže da se sa SAD pregovara o ograničenoj trgovini bez carina.
– To je veoma važna prilika, ali moramo pažljivo da pratimo kako će naš najvažniji trgovinski partner, Evropska unija, biti pogođen američkom carinskom politikom – upozorava on.
Ipak, kod nekih drugih vlada oprezni entuzijazam: potencijala ima dovoljno, ali mnoge turske kompanije nisu spremne da ga iskoriste, smatra Murat Akjuz, bivši predsjednik Udruženja izvoznika hemijskih proizvoda (IKMIB).
– Smatram da je nova američka carinska politika velika prilika za Tursku. Istovremeno, mislim i da izvoznici u Turskoj nisu dovoljno pripremljeni. U prošlosti se mnoge prilike nisu iskoristile, jer „nije bila vođena održiva trgovinska politika – kaže Akjuz.
I Fajat uočava propuste: pristup američkih kupaca turskim proizvodima je ograničen – zbog nedostatka trgovačkih centara i skladišta. On kritikuje politiku: „Iako je Tramp već odavno najavio te carine, mi nažalost nismo izvršili potrebne pripreme.“
Osim izvoza, Turska bi mogla da se etablira i na drugom polju kao strateški akter: kao proizvodna lokacija za azijske firme. Konkretno, Turska bi mogla da pozove kompanije iz Kine da proizvode u Turskoj – kako bi zaobišle visoke carine. Geopolitički položaj kao most između Istoka i Zapada, ide tome u prilog.
– Moramo tim zemljama, posebno Kini, da objasnimo prednost premeštanja proizvodnje u Tursku – kaže Akjuz. – Trebalo bi aktivno da podstičemo ulaganja u našu zemlju. Turska je sa svojom infrastrukturom i potencijalom kvalifikovane radne snage za to dobro pripremljena – smatra Akjuz.
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar