Piše Kejd Mec za Njujork tajms
Nakon što je imala suicidalne misli ove godine, Britani Bučika je dobrovoljno otišla u bolnicu za mentalno oboljele u blizini njene kuće u Džordžiji.
Kada je izašla odatle nekoliko dana kasnije, doktori su joj preporučili da nastavi liječenje sa psihoterapeutom. Ali, ona je bila umorna od tradicionalne terapije, budući da je imala frustrirajuća iskustva u prošlosti, pa joj je muž predložio alternativu koju je otkrio na internetu - čatbot za psihoterapiju, pod nazivom Eš (Ash), a koji kreira vještačka inteligencija.
Bučiki je trebalo nekoliko dana da se navikne na razgovor i dopisivanje sa Ešom, koji je odgovarao na njena pitanja, žalbe, pružao sažetak njihovih razgovora i predlagao teme o kojima bi ona trebalo da razmisli. Međutim, ubrzo je počela da se oslanja na njega zarad emocionalne podrške i dijelila detalje iz svakodnevnog života, kao i svoje želje i strahove.
U nekom trenutku, kaže ona, prisjetila se teške uspomene o vremenu koje je provela u mentalnoj instituciji. Čatbot je odgovorio da, ako ima suicidalne misli, onda treba da kontaktira sa stručnjakom i dao joj je broj besplatne linije za pomoć.
"Bio je potreban jedan period da se naviknem", rekla je Bučika. "Na kraju se ispostavilo da je to ono što mi je trebalo. Podsticao me na razmišljanje, postavljao mnogo pitanja, sjetio bi se nečeg što sam ranije rekla i vraćao se na te momente kad je to bilo potrebno."
Bučikino iskustvo je dio eksperimenta i sve većeg rada u pravcu pružanja automatizovanih alternativa tradicionalnoj psihoterapiji korišćenjem čatbotova. To je nametnulo pitanje treba li ove čatbotove, koje kreiraju start-ap kompanije i akademici, tretirati kao medicinske uređaje. Uprava za hranu i lijekove (američka FDA) je u četvrtak održala prvi javni skup kako bi se pozabavila ovim pitanjem.
Decenijama su preduzetnici i akademici nalazili potencijal u vještačkoj inteligenciji koja može biti sredstvo za obezbjeđivanje psihoterapije. Ipak, zabrinutost zbog ovakvih čatbotova i da li oni mogu adekvatno tretirati lične pitanja raste sve više i postaje sve više sporna. Ilinois i Nevada su ovog ljeta zabranili njihovu upotrebu zato što tehnologija ne može imati licencu ni obuku koju imaju stvarni psihoterapeuti. Druge države razmatraju uvođenje sličnih zabrana.
Nemir se sada pojačao zato što su ljudi formirali emocionalnu vezu sa robotom terapeutom, što ponekad ima opasne posljedice. U avgustu je OpenAI optužen za smrt Adama Rajna, šesnaestogodišnjaka iz Kalifornije koji je proveo veliki broj sati pričajući sa AI o samoubistvu. Njegova porodica okrivila je kompaniju za ubistvo iz nehata.
Za razliku od Čata GPT, čatbot koji je Bučika koristila posebno je dizajnirala kompanija Slingšot (Slingshot) u terapijske svrhe. Ova kompanija zapošljava kliničke psihologe i druge sa iskustvom u razvoju AI psihoterapije. Slingšot nije radio test Eša, koji je besplatan za korišćenje.
Koliko su efikasni ovi terapijski čatbotovi još uvijek nije poznato. U septembru, kako je rasla kontrola nad opštenamenskim čatbotovima i onima dizajniranim za terapiju, kompanija Slingšot je prestao da promoviše Eš kao terapijski čatbot. Startap sada aplikaciju promoviše za "mentalno zdravlje i emocionalno blagostanje."
Na skupu FDA održanom u četvrtak, Derik Hol, klinički psiholog iz Slingšota, naveo je studiju koju su sproveli ta kompanija i akademici, a koja je pokazala da je više od 70% ljudi koji su koristili Eš prijavilo da im je aplikacija pomogla da se osjećaju manje usamljeno i da se bolje povezuju sa ljudima.
Automatizovane alternative terapiji potiču iz sredine 1960-ih, kada je Džozef Vajcenbaum, istraživač na Masačusetskom institutu za tehnologiju, napravio automatizovanog psihoterapeuta pod imenom Eliza. Kada bi korisnici unosili svoje misli na kompjuterski ekran, Eliza bi ih tražila da prošire svoje misli ili bi im ponovila riječi u obliku pitanja. Vajcenbaum je napisao da je bio iznenađen što su ljudi postupali prema Elizi kao da je čovek, dijelili svoje probleme i pronalazili utehu u njenim odgovorima.
Eliza je bila prva ljestvica u višedecenijskom naporu da se naprave čatbotovi za psihoterapiju. Godine 2017, jedna kompanija koju su osnovali psiholozi Univerziteta u Stenfordu napravila je aplikaciju u kojoj su korisnici mogli da razgovaraju o svojim problemima i da svakodnevno upisuju i prate svoje raspoloženje. Odgovori koje je aplikacija pružala su bili unaprijed napisani, pa se program pridržavao utvrđenih tehnika onoga što se naziva kognitivno-bihejvioralna terapija, uobičajen oblik razgovorne terapije.
Više od milion i po ljudi je na kraju koristilo ovu aplikaciju. Ove godine je ukinuta, djelimično zbog problema sa propisima.
Nasuprot tome, Eš se zasniva na takozvanom velikom jezičkom modelu, koji uči analizirajući ogromne količine digitalnih tekstova prikupljenih s interneta. Prepoznavanjem obrazaca u stotinama članaka sa Vikipedije, novinskih tekstova i zapisanih razgovora, on može samostalno da generiše tekst koji zvuči kao da ga je napisao čovjek.
Kako su ljudi stupali u interakciju s čatbotom, kompanija je ujedno usavršavala ponašanje aplikacije Eš, pokazujući mu šta radi dobro, a šta pogrešno. Gotovo svakodnevno, tim psihologa i tehnoloških stručnjaka kompanije Slingšot ocjenjivao je odgovore čatbota i, u nekim slučajevima, prepisivao ih kako bi pokazao idealan način reagovanja u određenim situacijama. Oni su djelovali kao mentori, dajući mu konkretne povratne informacije radi poboljšanja njegovog ponašanja.
Ipak, kao i svi čatbotovi obučeni na ovaj način, Eš ponekad postupa neočekivano ili pravi greške.
"Dobar dio terapije zasniva se na tome da izraziš svoj unutrašnji svijet, da izneseš misli naglas. Eš mi to omogućava," rekao je Rendi Brajan Mur (35), socijalni radnik iz Ričmonda, Virdžinija, koji koristi čatbot od ljeta. "Ali on nije zamjena za interakciju sa ljudima."
U martu su psiholozi sa Dartmut koledža objavili rezultate kliničkog istraživanja čatbota TeraBot, koji je univerzitet razvijao više od šest godina. Istraživanje je pokazalo da je korišćenje čatbota značajno smanjilo simptome depresije, anksioznosti i poremećaja u ishrani kod korisnika. Ipak, psiholozi sa Dartmuta smatrali su da njihova tehnologija još nije spremna za široku upotrebu.
Originalni članak objavio je Njujork tajms.
c.2025 The New York Times Company
