Započeo je svoj drugi mandat kao mirotvorac, da mu sude po ratovima koje okonča i onima „u kojime neće ni učestvovati”. Dosad nije okončao ratove u Ukrajini i Gazi. Ali neuobičajena politika Donalda Trampa možda ipak pomogne da se skrene s puta zloslutnog konflikta sa Iranom. Stiv Vitkof, njegov izaslanik koga šalje svuda-u Rusiju, u Gazu, a sad i u Iran-treba da započne pregovore 12. aprila u Omanu sa Abasom Aragčijem, ministrom spoljnjih poslova Irana. Amerika hoće direktne pregovore: Iran kaže da treba da budu posredni i da idu preko Omanskih vlasti, barem u početku. Kakav god vid pregovora bio, ulozi su najviši što mogu biti.

Iran je bliži nego ikad razvoju nuklearne bombe. Izrael želi da preuzme vojne akcije da to zaustavi-uz pomoć Amerike ako je moguće ili sami, ako ne može drugačije. Američki B-2 bombarderi su se okupili u bazi Dijego Garsija; druga grupa nosača aviona raspoređena je na Bliskom istoku. Amerika je već napala Hute, iranske saveznike u Jemenu. Ukoliko pregovori ne budu uspješni, gospodin Tramp upozorava: „Mislim da će Iran biti u velikoj opasnosti.” Bilo kakva upotreba sile, umiruju Iranci, dovela bi do „katastrofalnog rata” koji bi se „brzo proširio regionom”. Bolje je, naravno, da stari protivnici sjednu za sto.

Trampova administracija se suočava sa preprekama. Iran nema povjerenja u nestalnog predsjednika koji je, za vrijeme svog prvog mandata, poništio Obamin nuklearni sporazum, poznat kao JCPOA, kojim su se umnogome zamrznuli iranski programi nuklearnog naoružanja u zamjenu za ukidanje velikog broja sankcija. Iran ne može da zaboravi tehnologiju koju je sada usavršio i prikupio je uranijuma dovoljno dobrog i za bombe od kojeg će izraditi nekoliko nuklearnih naprava." Osim toga, međunarodna saradnja koju je ojačao Obama isparila je usred rivalstva velikih sila.

Ipak, i Tramp je učinio nešto dobro. Iranski režim je slabiji nego što je ranije bio. Mnogim Irancima je dosta represivnih mula, a i ekonomija posrće. „Osovina otpora, iranska mreža saveznika i punomoćnika na Bliskom istoku urušila se usled izraelske vojne ofanzive; isto se dogodilo i sa iranskom vazdušnom odbranom. Republikanci u kongresu su pod uticajem gospodina Trampa i neće se usprotiviti Trampu zbog izraela, kao što bi to učinili sa Obamom ili Bajdenom.

Predsjednik sad želi da pokaže da može da postigne nešto bolje i od JCPOA. Ali mu se žuri, pa zato postavlja rok od dva mjeseca u kom treba dogovoriti mir, dijelom zato što mogućnost vraćanja sankcija ističe u oktobru, nakon što su ih UN ukinule u skladu sa JCPOA. Užurbani dogovor možda znači loš dogovor. Trampov tim za nacionalnu bezbjednost je bazični, neiskusan i ideološki podijeljen. Djeluje razapeto između traženja potpunog rasformiranja iranskih nuklearnih pozicija (nerealan zahtjev) ili ograničeno obogaćivanje uranijuma uz spoljnu verifikaciju (izvodljiviji cilj). Gospodin Tramp će možda tražiti da se kontrolišu iranske balističke rakete i drugo oružje, kao i podrška punomoćnicima, a oboje će biti teško ostvariti. Kao biznismen, možda će svemu dodati i ekonomski aspekat, što je ideja koju Iran ohrabruje. Arapske države, koje su nekada bile razočarane JCPOA-om, sada ga podržavaju.

Benjamin Netanjahu, premijer izraela, zahtijeva „libijsko rješenje”, odluku koji je donio Muamer Gadafi kojom se odriče nuklearnog programa 2003. godine. Zna da mule to neće prihvatiti, ako se sjećaju kako su posle zbacili Gadafija i ubili ga. Umjesto toga, Izrael misli da ima priliku da napadne nuklarna postrojenja Irana, što može čak ubrzati pad režima. Izrael je pokazao u Libanu da vojne akcije mogu promijeniti politiku. Ali Amerika zna, po iskustvu sa Irakom i Avganistanom, da i naizgled lagani ratni sukob može dovesti do katastrofe. 

Ukoliko pregovori dožive neuspjeh, Tramp će se naći pred sumornim izborom: rizik od nuklearke u Iranu; pustiti Izrael da bombarduje Iran; ili da sama Amerika predvodi napade kako bi obezbijedio bolje odrađen posao. Poput svojih prethodnika, moguće da će se odlučiti za ne tako sjajnu opciju-možda čak i goru od JCPOA-posle koje će Iran biti pritajena nuklearna sila. Ali to bi gotovo sigurno bilo bolje od rata. Uprkos bijesu prema Trampovom ludilu sa carinama, svijet treba da mu poželi sreću u pregovorima sa Iranom. 

Izvor: The Economist

Prevod: Darinka Jovanović