Koncertom istaknutog gitariste iz Srbije, dr Aleksandra Hadži-Đorđevića preskinoć u sali Dodest KIC "Budo Tomović" završeno je osmo izdanje Međunarodnog festivala "Dani gitare u Podgorici". Na programu su bila djela pisana za klasičnu gitaru ili transkripcije za gitaru, pa je publika imala priliku da čuje "Majorku" op. 202 - "Crvena kula 8" op. 92 Isaka Albeniza, Tri kaprisa op. 20 Luiđija Lenjanija, Romansu Johana Merca, "Kubanske pejzaže sa zvonima" Lea Brauera i Sonatinu Federika M. Torobe. Gitarista je prikazao sve ono što se podvodi pod epitet majstora, virtuoza klasične gitare, ali, isto tako i sve ono što čini i promišljenog i emotivnog interpretatora, postižući tako estetski sklad koji se i očekuje na koncertima gitare. Jer, ne zaboravimo, ovo je instrument koji muzičaru pruža nebrojene melodijsko-harmonske mogućnosti, što je možda i razlog njegove velike popularnosti u različitim muzičkim žanrovima svuda u svijetu. No, isto tako i zamka, jer gitarista da bi koncert bio uspješan mora sve to obuhvatiti, što je umjetnik i učinio.
Hadži-Đorđević je dosad učestvovao na "Danima gitare u Podgorici" kao predavač, a sada, prvi put i kao izvođač. U njegovoj bogatoj koncertnoj karijeri ovo je, međutim, tek drugi solistički nastup u Podgorici. Prvi put je u Glavnom gradu Crne Gore solistički koncertirao kao izuzetno mlad muzičar, prije 39 godina - 1984. godine. Sjeća se, dodaje, da je tada na kraju odsvirao Albenizov "Asturijas". Jednostavno, kaže Hadži-Đorđević, iako je često svirao u Crnoj Gori, nisu se poklopili putevi da koncertira i u Podgorici.
Zadovoljan je ovim koncertom jer je osjetio da publika u sali prati izvođenje, da diše sa njim, da su slušali i bili skoncentrisani tokom izvođenja.
Gitarista kaže za "Dan" i da se opredijelio da se predstavi doslovno klasičnim repertoarom za gitaru jer ga je on i privukao da svira gitaru.
– Ujedno, to je repertoar koji omogućava da se ostvari komunikacija s publikom. Oduvijek mi je drag i blizak. Naravno, sviram i modernu muziku, ali ona, ipak, nije većinski dio mog repertoara. Meni je čak najinteresantnija barokna muzika. No, za ovu priliku predstavio sam se romantičarskim djelima, koja sam "presjekao" djelom Lea Brauera kako ne bi bilo previše jednolično - kaže Hadži-Đorđević.
On smatra da nema razlike u emocijama, doživljaju klasičnog gitarskog repertoara nekada i sada.
– Meni se dopadaju ove kompozicije danas, kao i nekada, ali, ne pristupam im na isti način. Gitara je instrument koji ima puno mogućnosti, jer recimo, jedan isti ton možete na potpuno drugačiji način odsvirati na pet različitih žica. Kombinacije su nebrojene. Možete mijenjati pozicije u zavisnosti od toga kako osjećate da to treba uraditi. Ali, ovo je prosto u mom srcu, s ovim repertoarom mogu da komuniciram s publikom, da nađem i improvizujem u momentu u smislu boja, artikulacije, agogike, kako bih dopro do publike - navodi naš sagovornik.
Hadži-Đorđevićeva uspješna koncertna karijera traje od njegove 16. godine. Izgradio je i jednako uspješnu pedagošku karijeru, o čemu govore učeničke nagrade sa takmičenja.
– S obzirom na brojne izazove, savjetujem mlade muzičare da se iskreno okrenu muzici, da je vole, da vole gitaru, i sve što ide uz to, pa i vježbanje. Ima milion načina vježbanja gitare, i smatram da im i to treba - ocjenjuje Hadži-Đorđević.
On je naglasio da mladi muzičari ne smiju sebi dozvoliti da ih povede želja za slavom jer, kako navodi, slava se ne mora dogoditi ili se, recimo, dogodi na neki lažni način.
– Najbitnije je da neko iskreno voli gitaru, i to tada čak nije ni pitanje talenta, jer je mladi muzičar onda udubljen u to, on će vježbati, imati dobar odnos s tim. A, onaj ko to ne radi s ispravnim pobudama, kod njega se onda osjeća manjak talenta, a višak želje. Zato je ljubav presudna - zaključuje Hadži-Đorđević.
Ž.JANjUŠEVIĆ
