Totalno umjetničko djelo, tako je istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić ocijenila samostalnu izložbu mr Anke Gardašević "Stvarnost sjećanja". Ova izložba može se do 10. aprila pogledati u galeriji "Art" podgoričkih Muzeja i galerija. Postavku pored centralne višemedijske prostorne instalacije "Stvarnost sjećanja" čine i dva video-rada - "Pita od jabuka" i "Porodični album", kao i skulptura u terakoti - "Porodični portret". Podsjetimo da je Gardašević prije godinu "Stvarnost sjećanja" predstavila kao dvočasovni događaj na sceni Nikšićkog pozorišta.

Kako navodi Karadžić, razlažući radove Anke Garadašević ponaosob, uvijek dolazimo do fotografije, koja je na direktan ili indirektan način u osnovi formalnog i sadržinskog promišljanja.

– Ispitujući mnoge neuhvatljivosti i složenosti fotografskog medija, otvara pitanja dokumentarnosti, prolaznosti, krhkosti sjećanja. Sjećanje nije nepromjenljivo, njegovo značenje se mijenja u zavisnosti od vremenske tačke sa koje se posmatra i od toga ko posmatra. Ono, kroz vrijeme, čini da prošlost stalno izmiče, ali da je, paradoksalno, i stalno prisutna važnost. Tako, sadržaj fotografije, kako je pisao Benjamin, sa vremenske distance gotovo automatski biva posmatran kroz vlastitu "vremensku lupu" koja izoluje i uvećava ono što do tada nije bilo očigledno, ono što nam je izmicalo. To je put do stvari koje su nekad neprimjetno plivale u struji opaženog. Upravo tome Anka teži, kroz istraživanje razlika između vidljivog - vizuelniog sadržaja i njegovog podteksta, nastojeći da otkrije ono što je odsutno, nevidljivo na fotografijama, a dio je njene porodične istorije - zapisala je Karadžić, između ostalog.

• Najčešće čujemo da su sjećanja u stvari vrlo varljiva jer su neopipljiva, a Vi ste ih ovom izložbom postvarili. Ipak, uvijek smo i vezani za sjećanja, čak i kad nisu lijepa.

– Jeste, čak i da nijesu tačna, ona su moja, i zato su emotivno tačna. A, da li su stvarnost tadašnja, u tom prošlom trenutku, teško da može iko da potvrdi. Sjećanja ne mogu uvijek biti lijepa, ali valjda vremenom dobiju neki drugi kontekst. U stvari, ostaje nam samo osjećaj vezan za neki događaj. Koliko god mi možda nećemo imati realnu težinu ili ljepotu nekog trenutka, ali ćemo se sjećati tog osjećaja. I opet ostaje sjećanje.

• Znači, živo je sjećanje?

– Po meni, definitivno je sjećanje živo. To je nešto i što nas, uslovno rečeno, proganja.

• Zašto ste "Stvarnost sjećanja" dopunili sa ova dva video-rada, koji su, ako mogu da kažem, autobiografski, isto kao i ovaj portret od keramike?

– Ova dva rada su tematski vrlo slična i gledajući unazad, neke moje ranije radove, shvatila sam da je ta tema meni u stvari prilično primamljiva, samo je pitanje medija, realizacije, na koji način ću je postaviti, odnosno da li će se odnositi na baš apsolutno lično ili na nešto što je i lično i univerzalno istovremeno.

Rad Anke Gardašević

-PRIVATNA ARHIVA ANKE GARDAŠEVIĆ

• Koliko je u stvari teško raditi stvari koje su baš lične i prezentovati ih pred nekim drugim?

– Teško je samo iz jednog razloga, jer treba zadržati objektivnost i distancu i isključiti patetiku, a sačuvati energiju i emociju. I to je u stvari izazov za umjetnika - da ne uđemo previše u lično, da se ne osjeća to lično, a da opet i jeste lično, ali da nije naglašen taj predznak ličnog.

• Znači, da se ne guši drugoga sa tim ličnim?

– Apsolutno tako, jer ovdje je primjer fotografije iz mog porodičnog albuma, ali mogla je da bude bilo koja fotografija i svakog će na neki način dotaći, ali drugačije.

• U kojoj mjeri Vas je za rad na "Stvarnosti sjećanja" pokrenula ljubavna priča, odnosno, pisma između dvoje ljudi?

– Ne, nisu me ona pokrenula, nego su mi ta pisma bila u tom trenutku šlagvort kako da se najlakše opiše trenutak prošlosti. Odnosno, momenat kada u stvari jedan dokument - neka pisma stara 100 godina, padaju meni u ruke. Ja tu osjećam energiju tog odnosa dva bića koja ne poznajem, ali njihova pisma su mi prenijela tu energiju. I to mi je bilo interesantno. I nikad se neće zaboraviti jer su ona zapisana.

• Na kraju, ipak sva ta sjećanja i osjećaj, prekriva trava. Odnosno, Vi ste se koristili pšenicom, a koja u sebi ima višestruku simboliku?

– Pšenica ima i zagrobnu simboliku, ali, ovdje je pšenica u stvari kao nešto što stvarno pokazuje mladost i stvarno pokazuje starost, ali i vitalnost, i propadanje, i trajanje, jednostavno - sve.