O knjizi Gorčina Blagojevića "Iskrenik" i o djelu velikog srpskog pjesnika Ranka Jovovića govorili su književnik Budimir Dubak, profesor Veselin Matović i autor. Domaćin večeri bio je profesor Jugoslav Blagojević, a učesnicima su se zahvalili Milorad Kadić, ispred Matice srpske i 92-godišnji Božidar Pavićević, u ime Jovovćeve porodice. U programu su učestvovali i učenici Gimnazije "Sveti Sava" Jana Koprivica, Marija Baša, Đorđe Vujačić i Irina Vlahović. Među prisutnima su bili i vladika budimljansko-nikšićki Metodije i pjesnik Bećir Vuković, koji je kazivao pjesmu posvećenu Jovoviću.

Veselin Matović je rekao da je Ranko Jovović bio i ostao, i da će ostati jedan i neponovljiv "tigar među pjesnicima".

– Ivo Andrić je rekao - "Na svakoj knjizi koja znači dobro umjetničko djelo moglo bi se napisati: oteto od života, moga i vašega". To bi, upravo, moglo da piše i na naslovnoj strani svake knjige Ranka Jovovića. Zaista, rijetki su pjesnici, kao što je on, posebno u našem vremenu, koje već odavno zovu doba post istine, a to umnogome znači i doba post umjetnosti, čija je riječ, svaka riječ koju je zapisao i objavio, baš takva - oteta od života, njegovog i našeg, i ne samo što je, kao takva, uvijek u saglasnosti sa činjenicama i stvarnošću, nego je, istovremeno, jasna i otvorena, ali nabijena smislom i emocijom, višeznačna i slikovita, što je čini toliko samosvojnom, da je neponovljiva – rekao je Matović.

Podsjetivši na Bećkovićeve riječi o patrijarhu Pavlu, da je to jedini čovjek kome smo svi vjerovali da vjeruje, Matović je kazao da se nešto slično može kazati i za Jovovića.

– To je jedan od rijetkih pjesnika kome svi vjerujemo da je pjesnik... Blago tebi, Ranko Jovoviću, čuvaru sunca u ljudima, koga ima, koga ipak ima - rekao je Matović.

Budimir Dubak, koji je i drugovao sa Jovovićevem, podsjetio je da su teme jednog od najvećih buntovnika u srpskoj poeziji, bile i ostale vezane za borbu protiv nepravde nanesene građaninu, ali i cijelom jednom narodu. Tako je bilo, kazao je Dubak, kada je Jovović pjevao o promjeni imena Nemanjinog rodnog grada Podgorice u Titograd, kao početka razistorije.

Publika na promociji knjige poezije Ranka Jovovića održanoj u Danilovgradu

-PRIVATNA ARHIVA

– Mladalačkom poezijom Ranka Jovovića dominirala je smrt kao svojevrsni porodični usud bezgrobnosti. Toj "bolesti na smrt" nema lijeka, jer je traganje za očevim grobom beznadežno. Pa ipak pjesnikovo hodočašće ka onom što je smrtnom oku skriveno, cijelog Jovovićevog vijeka, ljudskog i pjesničkog, što je nerazdjeljivo, ne prestaje... U strahobnoj, infernalnoj poemi o mraku ljudskom Ranko Jovović je ispustio krik u knjizi "Mračni hljeb" (2001). Nije to Munkov krik na mostu, već je to čovjek pretvoren u "Krik koji trpi prosut po zemlji". A nad tom "zemljom za ukop" zalazi sunce, takođe pretvoreno u krik – rekao je, pored ostalog, Dubak, kako stoji u saopštenju organizatora.