Slikar Darko Đurović / -SRDJAN BOLJEVIC

Fine akcije iracionalnog

Konstantno ocjenjujem ono što radim, dok slikam, dok teče proces rada, ispitujem sam čin slikanja, što znam, što ne znam, što mogu, što ne mogu. Kod mene je sad više prisutna provjera i verifikacija - navodi Đurović

Naslov „Pogled kroz dugu“ mogao bi na prvu loptu da asocira na bezbrižnost, na benigne, dječije, naivne prikaze. No, iza ovog naziva kriju se radovi akademskog slikara Darka Đurovića koji, iako obojeni duginim bojama, daleko su svojom temom izvan „okvira duge“. Te slike groteske savremenog trenutka koji živimo, koje kao da su izašle iz Bošovog ateljea, naravno koji vijek kasnije, čine Đurovićevu najnoviju samostalnu izložbu koja se u Modernoj galeriji podgoričkih Muzeja i galerija može pogledati do 13. novembra.

Umjetnik se predstavio sa 18 slika, različitog formata, a koje su nastajale posljednjih 15 godina.

– Konstantno ocjenjujem ono što radim, dok slikam, dok teče proces rada, ispitujem sam čin slikanja, što znam, što ne znam, što mogu, što ne mogu. Kod mene je sad više prisutna provjera i verifikacija - navodi Đurović.

Zajedničko svim radovima jeste preplitanje realnog i onog što liči na težak san, nečeg nerealnog, a opet prisutnog.

– Tačno, u tom raskoraku, rastojanju, u toj dihotomiji, osjećaju za dvojnost, nastaje veliki prostor za egezkuciju i kreativne postupke. U takvoj atmosferi se najbolje rađa i razvija kreativni postupak. Na taj način se može shvatiti da su likovni radovi istovremeno prenos realnih formi, ali isto tako i mogućnost da se sve realne forme od početka do kraja revidiraju. Formalne karakteristike mojih radova to pokazuju i svaki posmatrač može da naiđe na takvu vrstu razumijevanja i recepcije radova - pojašnjava Đurović.

Protiv svoje volje

Kustoskinja ove postavke Selma Đečević otvorila je izložbu, navodeći da Đurovićeve slike govore da unutrašnje jezgro svijeta nije stvarno ni empirijsko. Đurovićeve slike, dodaje, hipostaziraju iracionalno htijenje i ponašanje, stopljeno u nerazlučivu, deliričnu, nabubrenu materiju slike. Zato ih se, kaže, može opisati pojmovima "somnambul i veltšmerc".

– Vrenje i guranje svih oblika na slikama izgleda kao čigra čiji je pokretački bič ‒ splin. Otud su ove slike iskazi neklauzalnog haotičnog kretanja koji uporište ima u sebi samom. U tome leži porijeklo njihove osebujne grotesknosti i iskrivljene strane života u kojoj je čovjek guran naprijed "protiv svoje volje", bez racionalne svijesti o znanju i umijeću - rekla je Đečević.

Na platnu „sukobljava“ boje duginog spektra, svojevrsnu bezbrižnost, sa kompleksnim i zastrašujućim temama.

– Todor Baković je više puta govorio o samoregulaciji umjetnika u društvu. Na taj način imamo komunikativni dio slikarstva gdje se on obraća zajednici. Nekomunikativni dio slikarstva i neka vrsta njegovog figurativnog jezgra jeste iracionalno ponašanje čovjeka. Tako da možemo napraviti jednu skalu od apstraktnog preko iracionalnog ponašanja do figurativnog jezgra slike. Iracionalno ponašanje je slično figurativnom jezgru i figurativnoj prisutnosti i utiče na njen izgled. Ali, isto tako joj i ne pripada. Može se shvatiti i kao fina mentalna akcija, ali i kao naporan čin, kao pretjerivanje u lakrdijaštvu, kao iscrpljivanje psihe, kao naporna djelatnost, kao lično povlačenje u retrogradni svijet. Dakle, iracionalno ponašanje osim što je fina akcija može djelovati retrogradno. Imamo takve primjere recimo u književnosti, kod Dostojevskog. Iracionalno ponašanje ne mora samo biti fina djelatnost psihe, ono može biti i akt samoponiženja, ironija sa svim što je okolo, kao što su dadaisti dovodili u pitanje čitav kompleks realnosti - kaže Đurović.

Ž.J.