Predstava "Bolivud", kojoj je pozorište u centru, a koja je druga premijera u jesenjem dijelu sezone podgoričkog Gradskog pozorišta, reprizno će igrati i u ponedjeljak, 27. oktobra, na istom mjestu i u isto vrijeme.
Kako je navela producentkinja Ana Medigović u ovoj sezoni cilj Gradskog pozorišta je stvaranje relevantnih predstava u toku sa savremenim pozorišnim tendencijama regionalnog i evropskog teatra. Podsjetila je i da je ove sezone akcenat stavljen na autore iz Crne Gore, kao i istkanute reditelje iz regiona.
– Prilikom odabira saradnika vodili smo se time da predstave koje će biti producirane u ovoj godini svojim umjetničkim kvalitetom postanu značajan repertoarski i festivalski argument - rekla je Medigović, podsjećajući na činjenicu da su pozorište koje nema sopstvenu zgradu, i dodajući da to ne umanjuje njihove ambicije. "Bolivud" je, kaže Medigović, predstava koja treba da pouči, zabavi, zamisli, navede na razmišljanje i izazove katarzu.
Kokan Mladenović drugi put režira za Gradsko pozorište, a kako kaže, volio bi da je pres održan u zgradi ovog pozorišta. Podsjetio je da je prije četiri godine bilo govora da će naredni projekat biti u nvoj zgradi, što se nije obistinilo. "Bolivud", kaže, govori i o tome između ostalog.
– I o tome je zapravo ova predstava, do koje mjere jedno pozorište može da bude poniženo, do koje mjere je tretman kulture u državama u kojima živimo takav, do koje mjere moramo da se estradizujemo i pristanemo na neke nemoguće standarde, koji se ne povezuju sa umjetnošću da bismo uopšte opstali. Pitanje je i da li je takav opstanak bilo kome potreban, ni nama ni onima koji nas tako estradizuju. Vjerujem da je ova predstava jedna gorka pilula upakovana u šećernu vunu, da ćete vidjeti mnogo toga zabavnog i smiješnog. Probali smo da napravimo najpopularniju predstavu u gradu koja nam govori o nekim prilično neprijatnim stvarima, ali ako se publika jako dobro zabavi i izađe sa predstave sa gorčinom u stomaku onda smo uspjeli, a vjerujem da smo uspjeli – kazao je Mladenović.
Glumica Branka Femić Šćekić navela je da je proces rada naveo na različita razmišljanja.
– U toku procesa mi se često vrti par misli po glavi, a to je: koliko smo spremni da se savijemo, koliko dugo smo spremni da ćutimo, koliko košta naš identitet i zašto je tako teško održati integritet kada nešto znaš, voliš, radiš časno i pošteno i radiš za opšte dobro. Zašto to nije dovoljno da te podrže oni koji treba da te podrže i budu uz tebe. U predstavi igram dvije uloge – radnicu i dramaturškinju. Prva mi je lično važna, jer sam svjedočila sudbinama ljudi koji su devedesetih ostajali bez posla, a i zbog stila igre. Igrajući drugu ulogu, sve vrijeme razmišljam koliko podrazumijevamo uloge i poslove onih sa kojima sarađujemo, koliko ih ne poznajemo - kazala je Femić - Šćekić.
