Izložba će biti otvorena u srijedu, 17. decembra, u 18 časova, u galeriji Arhitektonskog fakulteta u Podgorici. Ona je pregled Markuševog bogatog opusa, ali i svjedočanstvo o jednom životu u potpunosti posvećenom arhitekturi, borbi za nasljeđe i stvaralačkoj istini.
– Do sada sam u Beogradu uradio devet takvih izložbi, a sve su sa velikim zadovoljstvom primljene i sa uspjehom propraćene. Sada sam za mog kolegu i dobrog prijatelja, arhitektu Andriju Markuša priredio spomen-izložbu i ona će biti putujuća postavka koja će posjetiti sve veće gradove gdje se nalaze naši ljudi jer je Andrija Markuš jedan od rijetkih arhitekata, možda i na svjetskom nivou, koji je čitav svoj život, i u najsitnijim svojim detaljima, posvetio arhitekturi – kaže monah Simeon Dragović, u izjavi za "Dan".
Naziv izložbe "Inok Simeon" odredio je iguman Manastira Stanjevići Jefrem. Naš sagovornik pojašnjava da izložba nije dobila ime po njemu, već po monahu Simeonu, Stefanu Nemanji, koji je bio veliki graditelj.
– Izložba nosi i specifičan grafički znak, koji je dizajnirao upravo Andrija Markuš kada je svojevremeno čuo za postojanje takve izložbe – dodaje priređivač.
Saznajemo da kada je trebalo da se zamonaši, iguman Jefrem je pitao Dragovića da li je nešto ispustio iz svoje struke, jer to neće moći postići pošto postane monah.
– Odgovorio sam da sam propustio... Želio sam da napravim neke pomene, jer mnoge arhitekte, moje kolege i koleginice su se upokojili, pa sam imao namjeru da im napravim jednu vrstu pomena. Međutim, iguman je bio decidan – rekao je da pomen daje samo rodbina. Pojasnio sam da nijesam mislio na takav pomen. Želio sam da napravim izložbu njihovih djela. Tako sam priredio i spomen-izložbu posvećenu Andriji Markušu. Imam namjeru da dovedem sveštenika da uoči dana izložbe okadimo svaki od tih radova i da napravim na taj način mali pomen na svakog od tih arhitekata - da dobije malo ljepše mjesto u Carstvu nebeskom – rekao je monah Simeon.
On ističe da je Markuš uvijek davao prednost arhitekturi.
– Bio je čovjek mašina. Jake tjelesne građe, visok i snažan, i fizički, i umno. Uvijek je govorio povišenim glasom, i zajedno sa njegovom korpulentnošću, odavao je utisak agresivne osobe. Međutim, poznajući ga i kao kum, znam da je njegova duša bila meka kao pamuk, nježan suprug i brižan otac i djed sedmoro unučadi – navodi monah Simeon.
Markuš je bio jedan od rijetkih ljudi koji je predano radio na zaštiti nasljeđa u kulturi.
– To ćete vidjeti i na panoima. On je bio ličnost koja se jako borila i to sa ljudima koji su bili iz politike, onda kada je bilo teško izboriti se uz raznorazne pritiske i kapitala i političkih struktura. On je bio neumorni borac i smatram da takvog borca odavno Crna Gora nije imala – dodaje sagovornik.
Andrija Markuš je i kao kreativac bio vrlo zapažen. Projektovao je Osnovnu školu "Sutjeska" koja je i do dan-danas neprevaziđena u domenu funkcije i svega što može da pruži školski program djeci, ocijenio je priređivač postavke, naglašavajući da je objekat multipliciran u Nikšiću i Baru.
– Markuš se nije mnogo bavio crkvenom arhitekturom, ali je projektovao crkvu koja predstavlja pomak u sakralnoj arhitekturi jer on nije želio da replicira postojeće pravoslavne objekte, a što je čest slučaj. Andrija je nazvao tu crkvu Pokajnica. Ona je, nažalost, ostala samo u projektu. Mi ćemo je vidjeti na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici – kaže monah Simeon uz podsjećanje da je izložba otvorena za javnost i da su svi dobrodošli.
