- Može li knjiga, u prvom izdanju štampana u 100.000 primjeraka, na sajtu amazon.com proglašena za "hit mjeseca" imati bilo kakve veze s naukom? Zbirka studija slučajeva, u formi kratkih priča? - upitao je izdavač IP Clio.
Saksove priče pokazuju kako (ponekad i zašto) mozak čini da neko ima apsolutni sluh, a neko ne može da čuje melodiju već opaža samo izolovane tonove. Još upečatljivije, Saks detaljno opisuje kako muzika može makar na trenutak da probudi sjećanja kod osoba oboljelih od Alchajmerove bolesti ili da unese red u život s Parkisonovom bolešću. Objašnjenje izuzetne moći muzike Saks prevodi na novi plan: izgleda da nema nijednog fenomena koji zahtijeva veću integraciju moždanih struktura i angažuje više moždanih procesa.
Autor ovog djela je psihijatr, profesor neurologije i psihijatrije na Univerzitetu Kolumbija (SAD). Objavio je deset knjiga uključujući i Awakenings (1973), The Man Who Mistook His Wife For A Hat (1986) i The Mind's Eye (2010). Član je Američke akademije za umetnost i književnost i Američke akademije za umetnost i nauku. Redovni je saradnik časopisa New Yorker i New York Review of Books.
- U "Muzikofiliji", životnih priča je više nego u ranijim Saksovim knjigama, pa može izgledati da je pristup površniji. Jedini razlog za to je čista zaljubljenost: Saks je od detinjstva obožavao Baha i očigledno je priče o muzici i mozgu skupljao cijelog života. Saksov rad je blistav, originalan, nezaobilazan ... Muzikofilija je poput resitala Šopenovih mazurki – brza, inventivna i začuđujuće lepa ... Ipak, ono što najviše zapanjuje jeste Saksova empatičnost - zabiqežio je The American Scholar.
I Peter D. Kramer (The Washington Post) se pohvalno izrazio o ovom djelu.
- Ono što povezuje čitavu "Muzikofiliju" je sam Saks. On predstavlja moralni argument te knjige. Radoznao, obrazovan, brižan, Saks svojom ličnošću opravdava poziv lekara i, gotovo da bi se moglo reći, ljudski rod. Njemu ništa nije strano.
Andrew Druckenbrod je objavio u Pittsburgh Post-Gazette da "Muzikofilija" pokazuje da muzika može da bude moćnija (čak i opasnija) nego što većina nas to shvata, te da definisanje muzike može biti presudno za definisanje ljudske vrste.
