Roman Branimira Šćepanovića "Usta puna zemlje" u Srbiji je odavno prevazišao tiraž od 100.000 primjeraka, dok je na francuskom doživio čak 23 izdanja. Novela "Smrt gospodina Goluže" ušla je u više svjetskih antologija, a 2008. godine u izdanju Nolita objavljena su i njegova Izabrana djela. Šćepanovićeve pripovjetke objavljene su na francuskom, grčkom, mađarskom, slovenačkom i bugarskom, a pojedinačno u listovima i časopisima i na mnogim drugim jezicima. Nagrađivan je, pored ostalog, Prvom nagradom za pripovjetku na Beogradskom festivalu mladih pisaca Jugoslavije 1956. godine, Prvom nagradom za pripovetku na konkursu Književnih novina 1964. godine i Oktobarskom nagradom grada Beograda za roman "Usta puna zemlje" 1974. godine. Dobitnik je i dvije Zlatne arene za filmski scenario na festivalima u Puli (1963. i 1973).

Branimir Šćepanović preminuo je 30. novembra 2020. godine u Domu za stare na Bežanijskoj kosi u 84. godini.

Milo Lompar

-SRDJAN BOLJEVIC

– Branimir Šćepanović je pisac čija se fizionomija razliva u dva pravca: jedan pravac je strogo književno-estetski, to je priroda njegovog pripovijedanja, osobine njegovih djela, način njegovog oblikovanja likova, vođenja fabule itd; a drugi je kulturni ili kulturno-politički - to je dakle onaj momenat koji karakteriše njegovo mjesto u generaciji pisaca kojima pripada, zatim poznati spor vezan za „Čas anatomije” Danila Kiša i poznate posljedice koje su odatle proistekle kada je riječ o statusu Branimira Šćepanovića unutar kulturne i književne sfere. Ta priča ima u sebi izvestan potencijal koji vodi ka revalorizaciji, dakle prevrednovanju dijela srpske književnosti, zatim razumijevanju kulturnog statusa i odnosa između kulture i književnosti koji nije jednoznačan i ona može da posluži kao dobar pokazatelj jednog vremena u kojem je književnost bila na većoj cijeni ili u većoj vidljivosti nego što je to danas, a čije su kulturne posljedice ostale vidne i u današnjem vremenu. I danas imamo pisce koji trpe jedan oblik nevidljive cenzure ili jedan oblik predvidive diskriminacije i to je nešto što pokazuje da se mijenja priroda poretka, ali da kulturni sadržaji vrlo često se promiču iz vremena u vrijeme iz ideologije u ideologiju – ističe prof. dr Milo Lompar.