Slovenačku književnicu i prevoditeljku Gabrielu Babnik publika 14. Međunarodnog književnog festivala "Odakle zovem" imala je priliku da upozna kroz razgovor s Vanjom Vukićević Garić o njenim romanima "Sušno doba" i "Intimno". Fokus njenih priča jeste mikro i makro rasizam, feminističke teme, seksualnost, ljudska prava, ali, isto tako kao metod i kao tema - intertekstualnost, kojom odaje počast svima onima koji su u literaturi stvarali prije nje. Jer, kaže, svjesna je da su sve priče već postojale, a da je samo pitanje kako ćemo ih mi sada ispričati i uobličiti.

Babnik je navela i da je u početku bila fokusirana na jezik - "pisala je iz jezika", a kako vrijeme odmiče, sve više to čini na osnovu iskustva, ne libeći se da umjetnički uobliči i pretoči u tekst i lična iskustva. Za takav pristup, dodaje, potrebna je hrabrost koju je stekla vremenom.

A, šta je za nju književnost, Babnik objašnjava da je to možda jedini slobodni prostor, a koja ima moć da pokreće promjene.

– Književnost je jedini prostor u kojem je moguće pomirenje, i to je za mene dovoljno. To je i jedini prostor u kome lako možemo biti demokratični, zbližavamo se, spajamo se s drugim. I da, za mene je literatura nešto najviše što se može doseći u životu, iako se u slovenačkom društvu književnost često doživljava kao neki civilizacijski višak. To je prostor u kome je ipak moguća katarza. Ona ne daje definitvne odgovore, ali svojim pitanjima pokreće promjene - rekla je Babnik između ostalog.

Festival završava danas, a gosti su Andrej Nikolaidis, Petar Milat, Emina Smailbegović, Dragan Markovina, Milica Nikolić i Miloš Vukanović.

Ž.J.