O tome kako je bilo stvarati u atmosferi iščekivanja, zbog čega je publika danas više nego ikada gladna kvalitetnih programa i kakav je osjećaj ispratiti desetine hiljada zadovoljnih posjetilaca sa tribina i promocija, razgovaramo sa čovjekom koji decenijama oblikuje srpsku kulturnu scenu Zoranom Kolundžijom, izdavačem i glavnim i odgovornim urednikom "Prometeja" iz Novog Sada.
• Kako je danas na planu prodaje, otkupa knjiga, da li se nešto pomjera na bolje u odnosu na prethodne godine? Postoji li neka Vaša ideja, zamisao kako bi se stvari poboljšale?
– Ovo je najteže pitanje. Tu se najsporije napreduje. Da smo pogodno tržište govori to što ovdje i Slovenci i Hrvati imaju svoje filijale, uslovi za prodaju knjiga u tuđim knjižarama su teški – 45 do 55 odsto rabata traže vlasnici knjižara, a ništa ne garantuju u pogledu prodaje i prioritetno uvijek izlažu vlastita izdanja, to jeste njihovo pravo, ali suštinski gledano, u poslovnom smislu je nemoralno. Za izdavače koji nemaju vlastite knjižare glavni oslonac postaje vlastita prodaja na razne načine, ponajviše oglašavanjem na društvenim mrežama, pojavljuju se razne ideje, podkasti, emisije na Jutjubu, a važni su i sajmovi.
Država bi mogla da pomogne raspisivanjem novih vidova konkursa, da omogući manjim izdavačima da dobiju sredstva za oglašavanje i tako poboljšaju distribuciju u kojoj ne zavise od tuđih knjižara.
Otkup knjiga još jednom je obavljen nedopustivo skromnim iznosima. Provjerili smo, Hrvatska koja je brojčano gotovo dva puta manja od Srbije, ulaže skoro triput više nego Srbija u otkup knjiga (2,5 milona eura prema između 800.000 i 900.000 eura u Srbiji).
• Sve prethodne izdavačke godine obilježila su kapitalna izdanja "Prometeja" koja predstavljaju jedinstveno, pravo blago za ova, ali i buduća pokoljenja. Kako uspijevate da ostanete dosljedni kvalitetnom i rafiniranom odabiru naslova na poprilično surovom tržištu i u uslovima zakona ekonomije koji nemaju milosti prema knjizi?
– Ovdje je važna istrajnost i vjera u vlastite ideje. Kad bismo čekali da imamo sve uslove za jedan kapitalni naslov ne bismo ga nikad objavili. Ovako, hrabro krenemo u veliki posao i uz podršku i razumijevanje autora ili partnera uspijevamo. Lijep je primjer saradnja sa dr Ivanom Dimitrijevićem, Novosađaninom na radu u Italiji, na univerzitetu u Torinu, koji bira i prevodi kapitalna djela sa italijanskog i engleskog, a i on i ja znamo da prvo moramo da isplatimo honorar za strana prava, potom znamo da štampa mora biti plaćena, a njegov honorar i zarada "Prometeja" čekaju nekad i više godina. Tako da na kraju "Prometej" nije dužan Ivanu, pojavilo se vrijedno djelo koje će nama donijeti neku dobit kod sljedeće ili one druge godine. Ove smo godine uspjeli da objavimo i treći, široj publici nepoznat tom djela Feliksa Kanica "Srbija – zemlja i stanovništvo". Više od hiljadu stranica stručnog prevoda, sa djelimičnom podrškom Grada Novog Sada, ali stalno me držalo dobro raspoloženje u tom poslu jer sam bio uvjeren da radimo pravu, nacionalno važnu stvar. Sad imamo potpuni presjek Srbije na periodu prelaska iz 19. u 20. vijek, sve je tu što je tada činilo ovu državu. Slično je sa knjigama o njegovanju kulture jezika, potpuna sinergija sa autorima dovodi do kvalitetnih naslova…
• Koja izdanja, koje autore biste posebno izdvojili i predstavili našim čitaocima?
– Nikad ne volim da nešto izvajam jer je svaki autor specifičan, šta se može mjeriti sa kapitalnim djelima Dejana Medakovića, a ko može ostaviti bolji i ljepši trag o Novosađanima do Duško Bogdanović, naš čuveni novinar, britki kritičar i vječni Starosađanin? Ili, zvuči nevjerovatno da smo tiraž od 500 primjeraka djela Slavice Garonje "Od crvenokose boginje do slepih pevačica", rasprodali za malo više od godinu dana. Ovo pominjem ne zbog finansija, nego zbog mog zadovoljstva da smo afirmisali domaću naučnu misao i da u Srbiji postoji publika za takvo djelo. Povodom 20 godina od smrti mog divnog prijatelja Slobodana Mileusnića objavili smo njegove priče iz Slavonije… Naš izlazak pred još širu publiku omogućivalo je udruživanje sa Milanom Bogojevićem, vrsnim publicistom i popularnim kazivačem priča o periodu Velikog rata. Mlađi dio Prometeja, moja kćerka Korana, koja je već osam godina uspješan direktor firme i Aleksandar Tanurdžić, naš mladi urednik i odličan pisac, njeguju biblioteku Reka, unose modernost i u našu kuću i u Srbiju i sve su uspješniji na tržištu. Na posljednjem Sajmu knjiga dobili smo priznanje – proglašeni smo za izdavača godine. To je lijepo odjeknulo, javljali su se čitaoci, prijatelji, autori… To svakako lijepo zvuči, a ja spadam u one koji više voli susrete sa običnim ljudima po Srbiji i da iz takvih susreta osjetim šta znači "Prometej", to je zaista vanredno osjećanje.
