Nakon sedam godina pauze, Bjelopoljac Saša Obradović objavio je roman za djecu "Zov vode" ("Laguna"), a predstavio ga je u podgoričkoj Narodnoj biblioteci "Radosav Ljumović". Pored njega o knjizi, koja se bavi mnogim za naše društvo još uvijek tabuiziranim temama, govorili su dr Radoje Femić i mr Aleksandar Ćuković.

Kako ističe dr Femić, Obradović je ovom knjigom iznenadio, ali, to je, naglašava, "najpouzdaniji znak jedne stvaralačke zrelosti i predanosti". Ističe i da se može govoriti o "afirmisanom piscu za djecu, čija poetička ishodišta čine žanrovski elementi fantastičkog i detektivskog žanra". Femić napominje i da je ovim romanom Obradović iskoračio iz prepoznatljivog pripovjedačkog postupka i očekivane stilske intonacije, posvećujući se novom tematsko-motivskom sklopu koji teorija o dječijoj književnosti još uvijek knjiži kao tabu temu.

– Naime, prateći sudbinu, nestanak i pronalazak autističnog dječaka Mirčete, pripovjedač je izvršio nemalu korekciju aktuelnog kritičkog stanovišta, dajući prilog detabuiziranju teme autizma u našoj savremenoj dječijoj književnosti - kaže Femić. Na taj način, dodaje, Obradović se opredjeljuje za dočaravanja integralne slike djetinjstva, koje nije uvijek samo ružičasto. Pritom, ističe Femić, Obradović uspješno zaobilazi zamku patetike. uspješno kombinujući različitr žanrove - avanturistički, psihološki i detektivski roman.

I Ćuković ističe životnost tema koje Obradović nudi djeci ovim romanom, na taj način pokazujući da ne potcjenjuje svoje čitaoce. Pored tema, to se ogleda i u leksici kojom se Obradović koristi "zbog čega nam sami junaci izgledaju sasvim bliski, opipljivi i nekako naši", kaže Ćuković. Po njemu, u Obradovićevom romanu prisutne su i brojen dihotomije, a najizraženija je generacijska, između djece i odraslih, naročito kada su u pitanju nove tehnike i tehnologije, odnosno snalaženje u virtuelnom svijetu.

– Ako se kome, za trenutak, učini da dijalozi koje vode djeca – junaci ovog romana i nijesu baš dječiji, treba znati da je autor zapravo samo notirao činjenično stanje, koje nas revnosno podsjeća da smo odavno u tuđem vijeku, te da se svijet mijenja brže nego ikada prije - kaže Ćuković. Ipak, centralna tema-motiv romana je klasična - drugarstvo, a ogleda se u sasvim prirodnom i iskrenom prihvatanju i razumijevanju drugog i drugačijeg. "`Zov vode` je, zapravo, zov mira i sreće kojima svi težimo", zaključuje Ćuković.

Veče su muziciranjem obogatili đaci Muzičke škole "Vasa Pavić" gitaristikinja Nađa Grdinić i violinista Mateo Nicaj.

Ž.J.