Pred sam kraj protekle godine, ljubitelji simfonijske muzike imali su prilike da u Muzičkom centru Crne Gore (MCCG) uživaju u Gala koncertu Crnogorskog simfonijskog orkestra (CSO), koji su izveli pod palicom svog šefa-dirigenta Marka Korovića.
Kako stoji na sajtu MCCG, Korović je na čelu CSO od sezone 2023/2024. Završio je horsko i orkestarsko dirigovanje na Sorboni u Parizu. Ima i diplomu orkestarskog dirigovanja sa Konzervatorijuma za muziku u Parizu i diplomu master studija horskog dirigovanja sa Visoke škole za muziku u Ženevi. Od 2014. godine redovno je radio sa horom Francuskog radija (Radio France) i horom "Aksentus" (Accentus), na turnejama, radijskim nastupima, snimanjima, pripremama koncertima, zatim sa Zborom Hrvatskog radija, vokalnim ansamblom SWR, WDR horom, English Voices, Horom grada Madrida i španskog radija i televizije. Sarađivao je i sa Horom Holandskog radija i Horom Radio-televizije Srbije. Na spisku ansambala s kojima je radio su i ansambl Končerto Keln, Hrvatski barokni orkestar, Haški kamerni orkestar, Orkestar HRT-a, kao i Nacionalni orkestar Monpeljea. Korović je bio i dio brojnih operskih produkcija.
Nastupao je i ostvario uspješne saradnje sa priznatim umjetnicima kao što su: sir Simon Ratle, Daniel Harding, Alan Gilbert, Gustavo Dudamel, E. P. Salonen, Daniele Gati, Klaus Makela, Lahav Sani, Luis Langree, Stefan Denev, Herbert Blomstedt, Filip Jordan, Lorens Ekuilbei, L. G. Alarkon, J. van Zveden... Čest je učesnik festivala, član žirija na međunarodnim takmičenjima, a često održava i masterklasove širom Evrope.
Mark Korović angažovan je kao profesor dirigovanja na Regionalnom konzervatorijumu u Parizu.
No, iza ove sažete biografije, ono što je suština, jeste dirigent – muzički umjetnik koji je obogatio crnogorsku umjetničku scenu uopšte. Dirigent koji je svojim djelovanjem i svojim pristupom muzičkoj umjetnosti donio novo viđenje i samim tim trasirao nove smjernice na ovdašnjoj muzičkoj sceni. I to je učinio na način da ga publika zaista voli, kao što je pokazao i posljednji u nizu koncerata sa CSO. Sudeći po reakcijama tokom i nakon koncerta, Korović je zaslužio naklonost i svojih kolega muzičara, članova CSO. Očigledno je da svoju posvećenost onome što radi i užitak u muzici prenosi i na muzičare i na publiku, što svaki njegov izlazak na scenu čini ne samo istinskim umjetničkim doživljajem, već i činom istinske radosti.
• Kako biste ocijenili dosadašnji tok tekuće sezone CSO? Možemo li se pohvaliti i reći da smo blizu evropskih standarda kada su u pitanju simfonijski orkestri?
– Ovo je veoma divna sezona. Na samom početku ugostili smo međunarodne soliste, osmislili poetski koncert "U mraku" i održali Gala koncert sa solistima orkestra. Takođe smo bili proaktivni u edukativnom sektoru za djecu. Da, definitivno možemo reći da smo blizu evropskih standarda.
• Kao šef-dirigent koji sada kontinuirano radi sa ovim orkestrom, šta je najveći napredak u odnosu na vaše prve zajedničke nastupe? Šta izdvaja CSO od drugih sličnih muzičkih ansambala sa kojima ste radili ili radite? Šta je njihov kvalitet, a šta bi se moglo unaprijediti?
– Svaki dirigent ima svoje ideje o zvuku i stilu. Težimo ka kombinaciji velikodušnosti, strasti i preciznosti, pritom radeći na našem osjećaju zajedništva. Moj zadatak je da učinim vidljivim sve kvalitete, dostižući najviši potencijal orkestra, pokušavajući da izrazimo crnogorsku dušu i ono što naš orkestar čini jedinstvenim, implementirajući tu stranu kulture sa drugim različitim tradicijama, a kako bismo dostigli nove boje i fleksibilnost i stvorili naš sopstveni uspješan put. To je način na koji radimo i postojimo.
• Odlučili ste da održite gala koncert na kraju kalendarske godine. Zašto?
– Da, želio sam da pružim prostor orkestru da se izrazi kao cjelina, ali i članovima orkestra, pojedincima. Htjeli smo da našoj voljenoj publici pred božićni period poklonimo neobičan koncert sa djelima koja muzičari izvode iz srca. Prelijep trenutak zajedništva u kojem možemo da komuniciramo s publikom kroz talenat muzičara.
• Uspjeli ste da premijerno izvedete Mocartovog "Don Đovanija". Koliko je to bilo zahtjevno i izazovno za Vas kao dirigenta, ali i za orkestar? Šta biste još željeli da predstavite publici iz domena opere, oratorijuma, kantate...?
– Orkestar inače svira tu vrstu muzike (operske), ali teškoća je to uraditi u situaciji kada ste u orkestarskoj rupi, prateći pjevače na sceni, sa distance, i oni su to savladali na najvišem nivou.
Za mene je izazov bio da predvidim i pratim svaki korak osmišljavanja projekta kako bih postigao cjelinu oblika (opere). Za izvođenje je potrebno biti svjestan svega što se dešava u rupi i na sceni kako bi se stvorila neophodna i potrebna veza između to dvoje. Morate disati sa pjevačima, dati im prostor da glume, a istovremeno imati osjećaj i držati tempo tokom cijele opere.
Izveli smo Mocartov "Rekvijem" sa Zborom HRT-a, Mocartovog "Don Đovanija", ove sezone Foreov "Rekvijem" sa švedskim horom. Sve ovo pokreće i pitanje postojanja profesionalnog hora u Crnoj Gori, možda treba početi od mlađe generacije, njima dati prostor.
Opera je savršen oblik totalne umjetnosti koji kombinuje književnost, pozorište, dekorativne i vizuelne umjetnosti i muziku. Uspjeh našeg "Don Đovanija" omogućen je izuzetnom voljom i talentom tima u MCCG, ali ovaj oblik umjetnosti je veoma izazovan u pogledu budžeta, organizacije, iščekivanja (anticipacije) i izvođenja u koncertnoj dvorani koja nije primarno namijenjena operi. Ali, odgovor je da ponovo imamo istu ideju na umu. Dati sve od sebe za društvo, za crnogorsku kulturu, to je naša stalna obaveza.
• Koliko je crnogorska muzička scena inspirativna za nekoga ko dolazi iz zemlje sa visoko razvijenom kulturnom i umjetničkom scenom?
– Kulturna i umjetnička scena je, naravno, veoma različita u mnogim aspektima, ali postoji toliko posvećenih ljudi koji tu scenu nose na veoma visokom nivou. Postoji mnogo festivala, koncerata, izložbi, projekcija u Crnoj Gori, koji su zapanjujući i koji uspješno povezuju nacionalnu kulturu, nacionalnu scenu sa međunarodnom.
• Koju muziku slušate privatno? Da li je to samo klasična muzika?
– Moram da priznam da sam ja zaista čovjek klasične muzike. Ali, volim i izvornu narodnu muziku. Moje omiljene pjesme su "Još ne sviće rujna zora" i "Kad ja pođoh na Bembašu".
• Šta biste poželjeli našim čitaocima u 2026. godini? Šta biste željeli Vi da postignete godini koja je upravo počela? Kako i gdje da pronađemo snagu za optimizam?
– Poželio bih zdravlje, naravno, a obično želimo i sreću. Ali, sreća ne dolazi uvijek sama od sebe. Velika sreća dolazi nakon mnogo malih gestova učinjenih sa ljubavlju. I zahtijeva kontinuiranu snagu, stalan rad. To je ono što želim i čitaocima "Dana" – da pronađu volju i snagu da svakodnevno daju i primaju ljubav! Naravno, muzika je beskonačan izvor inspiracije u tom pogledu i svi mi u MCCG, u orkestru, učestvovaćemo u životu crnogorskog naroda kako bismo pomogli u ostvarenju tog cilj tokom cijele godine. Srećna Nova 2026!
