Postavku izložbe Mikija Radulovića čine slike i kolaži nastali tokom ove godine, a u kojima, kako stoji u najavi, "umjetnik prepoznatljivim slikarskim rukopisom istražuje pejzaž, sjećanje i unutrašnji prostor između stvarnog i imaginarnog".
Otvaranje je prošlo bez ceremonijalnog dijela, odnosno prisutnima se kratko obratila predsjednica ULUCG Svetlana Dragojević. A, možda je tako i bolje, jer slike i kolaži kojima se Radulović predstavio ovaj put, svojom snagom govore, progovaraju sami za sebe. I ovaj put posmatrač ima priliku da na Radulovićevim platnima gleda njegove prepoznatljive, skoro zaštitne, motive - teme: crnogorski krš, mjesec, koze, ženske figure - čobanice, u ranu zoru ili u suton (ne može se odrediti). Da gleda njegove priče.
– Ništa od toga ja ne slikam namjerno, to sve dolazi iz moje duše i mog sjećanja na djetinjstvo. Stalno ponavljam ono što sam nekad vidio, a ne ono što sada vidim. Interesuje me atmosfera, i da posmatrač dok gleda sliku nešto doživi - kaže za "Dan" Radulović, ističući da dok stvara sliku nema neku konkretnu namjeru, jer ne umije na taj način da radi.
Neke slike rađene su kombinovanom tehnikom, odnosno mogu se podvesti pod kolaž, jer je Radulović ubacivao dijelove fotografija - reprodukcija cvijeća, predmeta, ubacivao je dijelove tkanine, papira...
– I to je došlo nesvjesno, nikakvog racija nema u tome. Recimo, mene neka fleka ili linija navedu, pokrenu da nešto uradim. Ako razmišljate da nešto opišete - to nikad neće napraviti, neće vam poći za rukom. Zato je dominantna sugestivnost i traženje istine u atmosferi - kaže nam slikar.
Zanimalo nas je znači li to onda da je mjesto umjetnosti u prostoru između sna i jave, a što je Radulović negirao.
– Ne. Umjetnost je misterij. Umjetnost niko ne može da objasni. Umjetnost nema pravila, ona ili postoji ili ne postoji. Tu nema objašnjenja. Umjetnost ne može da se nauči, jer ona dolazi iznutra. Umjetnost ne bi trajala da ima objašnjenje, jer bi to značilo i da ima kraj, da je uključen racio i da se zna što će se napraviti. I to bi bilo daleko od mog shvatanja umjetnosti - kaže Radulović.
Milovan Miki Radulović rođen je 1947. godine u Nikšiću. Završio je Pedagošku akademiju, grupa likovno vaspitanje u Nikšiću, a diplomirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1977. godine u klasi prof. Miloša Bajića. Na istom fakultetu je magistrirao 1980. godine u klasi prof. Radenka Miševića. Tokom bogate umjetničke karijere Radulović je priredio oko 40 samostalnih izložbi i učestvovao na više od 200 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je niza značajnih nagrada iz oblasti likovnog stvaralaštva, a član je ULUCG-a od 1987. godine.
U katalogu koji prati izložbu mogu se pročitati dijelovi tekstova Mladena Lompara i prof. Ratka Božovića o Radulovićevom stvaralaštvu.
