„Apoteoza sreće” naziv je samostalne izložbe likovnog umjetnika
Gorana Vukčevića koja se do 2. decembra može pogledati u galerijskom prostoru podgoričkih Muzeja i galerija, Kuslevovoj kući. I zaista, kada pogledate različite keramičke radove, umjetničke, dekorativne i upotrebne, kao i slike Gorana Vukčevića, uviđate da umjetnik njima zaista veliča vedriju stranu života. Naročito onog svojstvenog Mediteranu, što ne čudi ako se zna da živi i radi u Herceg Novom.
Navodeći da je ova postavka svojevrsni nastavak Vukčevićeve prošlogodišnje izložbe u Herceg Novom, kustoskinja postavke Ljiljana Karadžić navodi i da je riječ o jednom tihom, nenametljivom umjetniku, koji strpljivo i pasionirano decenijama radi male umjetničke i dekorativne predmete u specifičnoj keramičkoj tehnici majolici. „Vukčević stvara iz hedonizma, iz čistog osjećaja radosti”, navodi Karadžić, dodajući da se taj osjećaj prenosi i u prostor u kome su smješteni njegovi umjetnički predmeti.
Drugi kustos izložbe je Janko Ljumović, koji je istakao da ga je susret s Vukčevićevim djelima oduševio. Kako je pojasnio, zato se i uključio u pripremu ove izložbe, iako to nije njegova struka, jer smatra da ta djela zaslužuju da budu viđena i afirmisana, da uđu u sistem likovne kuture u Crne Gore.
– Mi svjedočimo jedan hedonizam, jedno stvaralaštvo, koje nije bezbrižno, ali, koje se može podvesti pod pojam „brevijar zadovoljstva”. Vukčević se kreće u različitim rukavcima, realizujući svoje različite ideje. I ta performativnost u njegovim radovima navela me da prepoznam niz pozorišnih situacija, ključnih aspekata teatra i zato sam performativno pročitao njegovo djelo - naveo je Ljumović, dodajući da smatra da različite umjetnosti trebaju da se prožimaju i interdisciplinarno povezuju.
Istoričarka umjetnosti navodi i da nije slučajno da se Vukčević opredijelio za rad s glinom, jer ona ne samo da odgovara njegovom obrazovanju, već i supstancijalni kvaliteti materijala, kao što su mekoća, toplina, podatnost, odgovaraju umjetnikovoj prirodi i intenciji njegove poetike.
– Superiorno vladanje i tehnikom i tehnologijom izvlači skrivene potencijale materijala na povrišnu i nas uspijeva da ozari - rekla je Karadžić, dodajući da postavka na posjetioca ostavlja i poseban estetski ugođaj, lijepog u odnosu na surovu stvarnost koja nas okružuje, štiteći nas od banalnosti i nasilja stvarnosti.
– Zahvaljujući Vukčevićevom aristokratskom eskapizmu i nas ozaruje taj komadić sreće - zaključila je Karadžić.
Ž.J.
