<p>Николић, Краљ и Дабовић на трибини ”Ријеч”</p>

Nikolić, Kralj i Dabović na tribini ”Riječ” / -PRIVATNA ARHIVA M. KRALj

Politika kao mašina za proizvodnju literature

Tema Tribine "Riječ" Udruženja književnika Crne Gore održane u Manastiru Sveti Simeon Mirotočivi, ovog četvrtak bila je "Književnost i politika". Kako je najavljeno, ovo je prvi u nizu razgovora na ovu temu, a otvorili su je pjesnici i kritičari Milica Kralj i Miljan Nikolić

O široko postavljenoj temi „Književnost i politika”, u svom kritičko - satiričnom eseju naslovljenom "U stakleno uvo javnog mnjenja" prvi je govorio Nikolić, podsjećajući na davnašnju spregu politike - političara sa svim ljudskim duhovnim disciplinama. Naklonost je, dodaje, najčešće obostrana, jer "politika je koristila i pjesnike, profesore književnosti i druge intelektualne djelatnike, koji su svoju sposobnost da usmeno iznose poveće cjeline iz pročitane lektire rado ustupali na upotrebu ideolozima partije". Ističe i da je "politika imala sluha za gotovo sve književne pravce pod uslovom da sadržaj i idejna osnova književnika ne remeti javni red i mir pod pokroviteljstvom vladajuće partije", napominjući da se nerijetko politika ponašala kao "mašina za proizvodnju literature".

Homo politicus, ili homo poeticus prije, to je ipak onaj balans koji određuje mjeru pisca, i namjeru iz koje je nastalo književno djelo, kaže Nikolić

– Ubaciš listić u glasačku kutiju s partijom omiljenog pisca Uhljebovskog i već na iduću jesen njegov novi knjiški uradak, još se otisak odštampanih redova nije ohladio, a već bi krasio izloge renomiranog izdavača, pokrovitelja književnih festivala diljem naših polisa i foruma. Lijepo li je bit‘ po mjeri i kroju korektnog govora u javnom prostoru, nacionalno prav i provjeren, s vjerom u moć slova! - dodaje Nikolić. Pritom, ocjenjuje on, politika danas zaposijeda svaki pedalj ovog svijeta, uvukla se u svaku pukotinu javnog prostora i svaku poru čovjeka. A na to nijesu bili imuni ni pisci nekad, kao ni sada, bez obzira da li su bili vlast ili opozicija, kaže on.

– Homo politicus, ili homo poeticus prije, to je ipak onaj balans koji određuje mjeru pisca, i namjeru iz koje je nastalo književno djelo. Uvijek biram onu stranu čovječanstva u kom je politika u službi čovjeka, a književnost njegova jedina strategija uspostavljanja sopstvenih vrijednosti pod plavim krugom neba - zaključio je Nikolić.

Milica Kralj je u svom izlaganju naslovljenom "Književnost i politika - Savremena srpska književnost u Crnoj Gori" osvrt je dala na istoriju cenzure, koja se nije uvijek ogledala samo u zabrani pojedinih knjiga i pisaca, ili završavanjem na lomači, već i na status - fenomen izgnanstva i izolacije i to ne samo autora, već čitave književnosti. To se, smatra, upravo desilo sa djelima srpskih autora iz Crne Gore, naročito u periodu 2000-ih u Crnoj Gori, a donekle se dešava i danas.

U međuprostoru književnih zbivanja

– Poznato je da srpska književnost u Crnoj Gori čini jedan od najistrajnijih obrazaca čuvanja duhovnog kulturnog identita i književnog nasljeđa, srpski jezik i ćirilično pismo i da je autokratskom moći represivnog modela preimenovana u stanje unutrašnjeg progonstva - navela je Kralj, podsjećajući i na riječi Franca Kafke da je "Književnost ono čime jedna nacija vodi beleške o sebi". Zato, dodaje ona, treba odgovoriti i na pitanja gdje se u sveobuhvatnom sistemu srpske književnosti na srpskom jeziku, nalazi srpska književnost u Crnoj Gori, odnosno da li ona pripada književnosti regiona, ili književnosti dijaspore, kao i da li se u procesu političkog obesmišljavanja nalazi u međuprostoru književnih zbivanja.

– U ove poslednje dvije decenije stvari na književnoj sceni postale su jasnije, očiglednije: ona vrsta ideološkog pritiska, cenzure koja je u početku bila agresivnija, očigledna, ubojitija... postigla je svoj cilj. A cilj - mi to i znamo i živimo i osjećamo i jeste društvena, medijska itd. margina na kojoj smo još uvijek - navodi Kralj. Ipak, zaključuje ona, "bez obzira na izolovanost i izgnastvo – srpska književnost i opstaje i traje! I to ne odričući se najviših književnih vrijednosti, najviših i etičkih i esetetskih vrhova".

Nakon njihovih izlaganja, svoju poeziju čitali su članovi UKCG Olga Dabović Klikovac, Slavica Dedić, Batrić Bajo Srdanović, Božo Vučić, Srđan Leković, hadži Radovan Radović, Nenad Skrobanović.