Uz zvuke grčke muzike koju je Ksenija neizmjerno voljela kao i zemlju za koju je govorila da je iz nje ponikla, kratkih isječaka sa promocija njenih zbirki poezije i gostovanja na Radio-televiziji Herceg Novi, porodica, prijatelji, kolege i poštovaoci oprostili su se od Ksenije Matović, novinarke, kolumnistkinje i pjesnikinje, borca za istinu, žene slobodnog i hrabrog duha, koja je po riječima Olivere Doklestić, nosila i živjeli vatreni duh Mediterana, ljubeći more, slobodu i istinu.
Kako je navela Doklestić, u ovim časovima tuge, treba se prisjetiti svih Ksenijinih svjetlosti, radosti, osmijeha, šala, onog u čemu je svima koji su je poznavali bila dobra, sjajna zvijezda.
– Obrazovana, draga, duhovita, ona je svakim trenom života izgrađivala sebe i sredinu u kojoj se kretala oplemenjivala, pa i onda kad sama sredina toga nije bila svjesna - kazala je Doklestić, piše portal RTHN. Napominje i da je Matović u svakom prethodnom pisanju, pa možda i do posljednjeg životnog treptaja, bila u kratkim poetskim uzdasima, u haiku zanosu, da kaže tek ponekoliko riječi a da dubinom misli zarobi čitača u odgonetanju. Osvrnula se i na njen dugogodišnji novinarski rad.
– Bila je novinar koji je znao da događaj pretvori u čitanu vijest, a običnu vijest u zanimljiv događaj, da se čuva u arhivi, za neka druga vremena. Znala je da britko siječe, reže, nije bila režimska, bila je svoja, sa istinom kao premisom prema čitaocu. Ksenija je bila dio vijesti, one ogoljene istine, koja se ne prilagođava okolnostima trenutka, već živi i nakon objave. Zato je, ponekad, objavljivala tekstove nekoliko mjeseci kasnije od saznavanja, i ponavljala ih, kada bi shvatala kolika je važnost da javnost zna, da je podsjeća, da novinarski tekst ne mora da bude "pročitaj i zaboravi", nego "pročitaj i pamti, jer je važno" - rekla je Doklestić.
Prijateljica Matovićeve, profesorka retorike i recenzent njenih zbirki poezije, Svetlana Gradinac, rekla je da će se založiti da posthumno bude objavljena njena zbirka poezije "Sariki".
– Čitala sam njene stihove i odgonetala zagonetke, koje su samo naizgled bile zagonetke. Saznala sam da Ksenija posjeduje neobičnu pjesničku individualnost -kazala je Gradinac. Istakla je i da će je pamtiti kao organizatorku kulturnih programa, ali i humanitarnih akcija, a nadasve "po njenoj dobroti, toplini ali i po njenoj hrabrosti.
U ime kolega novinara o Kseniji je govorila Vitka Vujnović, ističući da je među kolegama Ksenija bila jednostavno Ksenči, "novinar od nerva, neobično spreman da temu odradi zajedno sa kolegama ali i da se sa njom uhvati u koštac, prva i sama".
– Novinar čije su tekstove čitali i prepričavali i znalci i laici jer su njeni tekstovi bili i kritika i pohvala, i pobuna i mirenje, pametni, pisani finim stilom, nekada iz samo jednog razgovora, a onda opet nakon naših dugih, burnih i manje burnih razgovora u nekom od novskih kafića, razgovora u kojima je do kraja branila profesionalizam, tražila istinu i suprotstavljala joj brzinu koja je odavno postala imperativ ove profesije. Profesije koja se živi između najmanje dvije vatre – zahtjeva politike, društva, uredništva, biznisa pa i čitalaca, slušalaca, gledalaca i konkurencije koja nikada nije bila veća, kazala je Vujnović i dodala da je "Ksenija u svojim tekstovima bila britka i jasna – kada je nečije pravo trebalo braniti, odmjerena i mudra, da ne prevrši mjeru kada je hvalila".
Komemoraciji su prisusutvovali i predsjednik i potpredsjednik Opštine Herceg Novi, Stevan Katić i Ivan Otović koji su potvrdili da će lokalna uprava podržati objavljivanje Ksenijine zbirke poezije "Sariki".
